Socijalne kreposti razvijaju smisao za zajedništvo – Silvija Migles

Novu emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 9:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije i docenticom na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Silvijom Migles.

foto: pixabay

Poslušajte emisiju

 
Među temeljne istine ljudskoga postojanja spada i ta da je čovjek socijalno biće. Ljudskoj naravi kao takvoj pripada socijalna dimenzija bez koje je nemoguće ostvariti se kao ljudi. Potrebni smo jedni drugima te je važno koji i kakav stav zauzimamo kada je riječ o našim međuljudskim odnosima. Za vjernika, u temelju svih odnosa je odnos prema Bogu. Stoga vjernik izgrađuje odnos i s Bogom i s ljudima, a zatim i sa svime stvorenim. Socijalni nauk Crkve proizlazi iz odnosa s Bogom te ujedno poziva i pomaže izgrađivati istinske i pravedne odnose s Bogom, ljudima i cjelokupnim stvorenjem.

Ljudsko iskustvo govori da nije jednostavno niti lako živjeti međuljudske odnose. Istraživanja pokazuju da bi ljudi radije pisali e-mailove jedni drugima negoli razgovarali licem u lice. U društvima u kojima su sve više prisutni individualizam i izoliranost od ljudi, izgradnja međuljudskih odnosa najvažnija je zadaća. Da bi odnosi bili skladni, lijepi i dobri, potrebno je raditi na njima, potrebno je biti s ljudima, provoditi vrijeme jedni s drugima. Socijalni nauk Crkve upravo tome poučava: kako izgrađivati međuljudske odnose. Jednako tako predlaže i siguran put njihove istinske izgradnje, a to su: socijalne kreposti.

Što su to socijalne kreposti? Socijalne kreposti su kao i svaka druga krepost ili vrlina unutarnje snage koje daju postojanost u vršenju dobra i po kojima se izgrađuje ljudska osoba; po kojima ljudska osoba postaje ono što jest, po kojima oblikuje svoj karakter. Što više jača kreposti to osoba više jest. Poznata je rečenica svetoga pape Ivana Pavla II.: „Važnije je ‘više biti’ no ‘više imati’ (Redemptor hominis 16). Upravo po krepostima čovjek je više čovjek, a po socijalnim krepostima je više socijalno biće koje se kao takvo lakše okreće prema drugima i po njima razvija smisao za zajedništvo. Bez obzira na konkretne uspjehe ili razočaranja socijalne kreposti trajno usmjeruju na dobro međuljudskih odnosa kao takvih a zatim i na dobro života u zajednici i u društvu. Socijalne kreposti su iznimno važne za razvoj svakoga društva, stoga se o njima raspravlja i u društvu, najčešće pod nazivom građanske vrline.
 

Zajednički život pretpostavlja kreposne muškarce i žene koji na ljudski način komuniciraju jedni s drugima i tako stvaraju zajedništvo različitih ljudi usmjerenih na ostvarenje općega dobra.

U odnosu na društveni život vidimo da je ispunjen mnogim negativnim strujanjima i za ljudski razvoj lošim trendovima. Slab čovjek bit će sklon oponašanju onoga što vidi i neće biti kadar oduprijeti se onome što mu u konačnici šteti. U perspektivi bitka i postojanja suvremenog čovjeka poznata Hamletova dilema „biti ili ne biti“ u središte stavlja glavno pitanje koje postavlja socijalna krepost: hoću li jednostavno oponašati ili ću zauzeti unutarnji stav? Hoću li, primjerice, podržavati govor o podjelama i tenzijama u hrvatskom društvu, ili ću otkrivati i tražiti ono što je zajedničko, počevši od čovjeka kao nosioca socijalnog života?

Život u društvu bit će dobar kada ljudi postignu i postanu bolji. Stoga se i život ljudi i život društva „prvenstveno sastoji u kreposti“ (Rerum novarum 27). Drugim riječima, zajednički život pretpostavlja kreposne muškarce i žene koji na ljudski način komuniciraju jedni s drugima i tako stvaraju zajedništvo različitih ljudi usmjerenih na ostvarenje općega dobra.

Silvija Migles diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na tri studijska smjera KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnik je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).