„Fratelli tutti“ o globalnoj pandemiji – Marijana Kompes

Emisiju na valovima HKR-a “Blago socijalnog nauka Crkve” srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila doc. dr. sc. Marijana Kompes s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Novac / Foto: IKA ARHIV

Poslušajte emisiju

 
U svojoj najnovijoj socijalnoj enciklici „Fratelli tutti. O bratstvu i socijalnom prijateljstvu“, papa Franjo progovara, između ostalog, i o pandemiji COVID-19 te izražava nadu da pandemija neće biti još samo jedna tragedija u povijesti od koje nismo ništa naučili. Papa Franjo ističe, kada barem ova neizmjerna tuga ne bi bila uzaludna nego nas usmjerila da učinimo korak prema novom stilu života (FT, 35). Novi stil života je tema kojoj papa Franjo također posvećuje posljednje poglavlje socijalne enciklike „Laudato si“ u kontekstu socijalno-ekološke krize. U enciklici „Fratelli tutti“ tu temu dodatno produbljuje.

Koje su to pouke koje, prema enciklici „Fratelli tutti“, možemo naučiti iz ove pandemije, a koje nam mogu pomoći da učinimo korak prema novom stilu života? Argumentacija enciklike može se sumirati u dvije pouke, a zanimljivo je da ih je papa Franjo također poručio i za vrijeme blagoslova „Urbi et orbi“ na Trgu sv. Petra u Vatikanu, 27. ožujka 2020. godine.

Prva pouka odnosi se na lažne i suvišne sigurnosti. Papa Franjo koristi sliku oluje kao metaforu za pandemiju koja nas je zadesila i razotkrila lažne sigurnosti oko kojih konstruiramo naše dnevne rasporede, projekte, navike i prioritete. Usred te oluje pala je fasada stereotipa kojima maskiramo svoj ego, brinući se uvijek za svoju vanjštinu, i otkrila se svijest o zajedničkoj pripadnosti – svi smo jedni drugima braća i sestre (FT, 32).

Na to se nadovezuje druga pouka o izgradnji novog stila života koja uključuje i svijest o tome da trebamo jedni druge i da se nitko ne može spasiti sam. Iako se to čini samorazumljivim, na početku Došašća može se postaviti pitanje: je li tome zaista tako? Trebamo li jedni druge samo kada mi trebamo nešto od drugih ili trebamo jedni druge u smislu da smo i mi tu za druge, da nam je stalo do dobrobiti drugih, da im pomognemo, a ne odmognemo svojim konkretnim ponašanjem? U kojem nas smjeru vodi životni stil vremena u kojem živimo?

Papa Franjo ističe kako smo sada spoznali da smo, hraneći se snovima o raskoši, završili u nemiru, uskogrudnosti i samoći. Zasićivali smo se umrežavanjem, a izgubili osjećaj za bratstvo. Tražili smo brze i sigurne rezultate, a nadvladalo nas je nestrpljenje i anksioznost. Kao zarobljenici virtualne stvarnosti izgubili smo okus istinski stvarnoga. Bol, nesigurnost i strah, kao i shvaćanje vlastitih ograničenja koje je donijela pandemija, učinili su potrebu da promislimo naš stil života, naše odnose, organizaciju naših društava i, iznad svega, smisao našeg postojanja još hitnijom (FT, 33).

Tragedija svjetskog razmjera, kao pandemija koronavirusa, sada je oživjela osjećaj da se u takvoj situaciji nitko ne spašava sam i da samo zajedno možemo biti spašeni (FT, 32). Zatim je osvijestila da trebamo zajednicu koja nas podupire i koja nam pomaže – zajednicu u kojoj možemo jedni drugima pomoći da gledamo i idemo naprijed. Upravo to je bratstvo. Tako ljudska obitelj može iskusiti preporod. Priznavanjem i zaštitom dostojanstva svake osobe možemo doprinijeti preporodu univerzalne težnje za bratstvom (FT, 8). Taj preporod ne znači samo aktivnosti na globalnoj razini nego također vrlo važno konkretno življenje bratstva, dakle zajedništva, a ne individualizma, i to na svakodnevnim razinama – počevši od obitelji, posla, zajednice, grada, države, društva… Upravo se tako preko pojedinca također rađa duh bratstva koji onda ulazi u strukture koje sežu sve do globalne razine i koji prevladava individualizam. Stoga u perspektivi budućnosti papa Franjo ističe da bi, nakon što ova zdravstvena kriza prođe, naš najgori odgovor bio taj da još dublje padnemo u mahniti konzumerizam i nove oblike egoističnog samoodržavanja. Daj Bože da nakon svega ovoga nećemo više razmišljati kao da postoje samo „oni drugi“, nego da postojimo „mi“, dakle u duhu bratstva (FT, 35), zaključuje papa Franjo u „Fratelli tutti“.

Marijana Kompes docentica je socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču, Austrija. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju. Na Institutu za socijalnu etiku Sveučilišta u Beču radila je kao asistentica i zastupnica predstojnice Instituta.