Graditi pravedniji i zdraviji svijet za sve

Photo: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

Poruka prefekta Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj za Svjetski dan zdravlja

Svjetski dan zdravlja obilježava se svake godine 7. travnja. Taj je dan ustanovljen na Prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini 1948. godine s ciljem podizanja svijesti o određenoj zdravstvenoj temi i isticanja pitanjâ od velike hitnosti i prioriteta u zdravstvenom svijetu. Ovogodišnja tema stavlja naglasak na hitnost djelovanja na uklanjanju nejednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti u cilju „Izgrađivanja pravednijeg i zdravijeg svijeta za sve“.

Godina 2020. pamtit će se kao prijelomna godina koja dijeli ono „prije“ i ono „poslije“. Pandemija je duboko utjecala na naš život i naše društvo; pogoršala je stare društvene probleme, posebno nejednakosti, poput pristupa lijekovima. Utjecaj pandemije najteže se odrazio na najugroženije zajednice, koje su najizloženije bolesti i imaju manje mogućnosti pristupa kvalitetnim zdravstvenim uslugama.

Proživljavamo krizu, ali kako podsjeća papa Franjo, iz krize ne izlazimo isti kao prije, ili izlazimo bolji ili izlazimo gori. Zato nas ovaj Svjetski dan zdravlja poziva „Graditi pravedniji i zdraviji svijet za sve.“ Ova teška godina podsjetila nas je i na važnost ljudske solidarnosti i svijesti da nitko sam sebe ne spašava. U vezi s tim, Papa nas poziva da oživimo i u središte svog djelovanja stavimo vrijednosti bratstva, pravde, pravičnosti, solidarnosti i uključivosti kako ne bismo dopustili da nas različiti oblici zatvorenih nacionalizama ili zakoni tržišta spriječe da živimo kao prava ljudska obitelj. [1]

Zdravlje je povezano s vrijednošću pravde

Pandemija je još više produbila veliki jaz između naprednih i siromašnih zemalja u pristupu zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenim uslugama. Žalosna je to činjenica koja i dalje traje unatoč tome što su različite institucije u nekoliko navrata osudile to stanje. Postoje neprihvatljive razlike i nejednakosti koje uskraćuju zdravlje velikom dijelu stanovništva na „periferiji svijeta“. Čovječanstvu je teško shvatiti da je „temeljno pravo na zaštitu zdravlja povezano s vrijednošću pravde prema kojoj ne postoje razlike između narodâ i etničkih skupina, uzimajući u obzir objektivne životne situacije i stupanj razvoja istih, u ostvarivanju općeg dobra, koje je istodobno dobro sviju i svakog pojedinca, za koje je posebno civilna zajednica pozvana preuzeti na sebe odgovornost“ [2]. Poželjno je da se „pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na pravdu dovede u sklad osiguravanjem pravične raspodjele zdravstvenih ustanova i financijskih sredstava, u skladu s načelima solidarnosti i supsidijarnosti“ [3]. Na tim dvama načelima mogu se graditi pravedniji i pravičniji zdravstveni sustavi. No, da bi se to učinilo, prije svega je potrebno pojam zdravlja sagledati u novom svjetlu, naime kao cjelovito zdravlje.

Za jedno cjelovito zdravlje

Za pravedniji i zdraviji svijet prijeko je potrebno steći drugačiji pogled na ljudsko zdravlje i njegu u kojem će se uzeti u obzir fizička, psihološka, intelektualna, socijalna, kulturna i duhovna dimenzije osobe. Stjecanje ovog cjelovitog pogleda omogućuje nam shvatiti kako je djelo pravde osigurati svima da dobiju potrebnu zdravstvenu zaštitu, odnosno to znači dati osobi ono na što ima pravo. Oni koji skrbe za bolesne i one koji pate moraju imati ovaj sveobuhvatni pogled, kontinuirano nadahnut holističkom vizijom skrbi: zdravstveni i pastoralni radnici moraju se jednodušno zalagati za cjelovito zdravlje svojih pacijenata.

Upućujemo izraze poštivanja i zahvalnosti njegovateljima koji se, unatoč brojnim ograničenjima i nedostacima zdravstvenih sustava, nisu predali nego su ustrajali u borbi za zdravlje svojih pacijenata; ostali su vjerni vlastitom pozivu koji svoj izvor pronalazi u suosjećanju. „Suosjećanje je privilegiran način također promicanja pravde, jer kada se stavimo u položaj drugoga to nam omogućuje ne samo razumjeti njegove borbe, teškoće i strahove nego također, u krhkosti koja obilježava svakog čovjeka, otkriti njegovu dragocjenost i jedinstvenu vrijednost, riječju – dostojanstvo. Ljudsko je dostojanstvo temelj pravde, dok je prepoznavanje neprocjenjive vrijednosti svake osobe snaga koja nas potiče prevladati, s entuzijazmom i samopožrtvovnošću, sve razlike“ [4].

Za zdraviji svijet

U današnjem iskustvu pandemije otkrivamo da smo braća i sestre, svi u istom čamcu, odgovorni jedni za druge i da naša dobrobit također ovisi o odgovornom ponašanju sviju [5]. Čovječanstvo ponovno otkriva osjećaj uzajamne međuovisnosti. Dijelimo zajednički dom u kojem moramo zajednički skrbiti za stvoreni svijet i ljude koji ga nastanjuju. U istinskom bratstvu, individualizam i sebičnost mogu se pobijediti ponovnim potvrđivanjem da samo traženje dobra sviju može dovesti do mojega dobra. Pandemija nas je, na poseban način, naučila da je zdravlje opće dobro, tako da se, štiteći vlastito zdravlje, štiti zdravlje drugoga i cijele zajednice.

Pitanje koje zaslužuje posebnu pozornost je mentalno zdravlje koje je stavljeno na tešku kušnju u ovom vremenu pandemije. U vezi s tim, Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja izradio je dokument koji se može pogledati na mrežnoj stranici Dikasterija [6]. Nosi naziv: „Praćenje osoba pogođenim psihološkim trpljenjima u prilikama pandemije covida-19. Udovi istog tijela, ljubljeni jednom ljubavlju“ (“Accompagnare le persone in sofferenza psicologica nel contesto della pandemia del COVID-19. Membri di un solo corpo, amati da un unico amore”). U dokumentu se nudi neke elemente za razmišljanje onima koji su bliski ljudima pogođenim pandemijom i svima onima koji su pozvani pratiti ih bilo unutar obiteljî, bilo u zdravstvenim ustanovama.

Prijeko je potrebno skrbiti za one koji su nas njegovali. Obnašatelji vlasti kao i oni koji su odgovorni za ekonomske i zdravstvene politike imaju zadaću zajamčiti bolje uvjete rade za zdravstvene djelatnike. To pak zahtijeva odmjerena, razborita i etička ekonomska ulaganja koja imaju za cilj pratiti razvoj ljudskih potencijala; treba znati da izobrazba zdravstvenih radnika za cjelovito zdravlje predstavlja bogatstvo i za pojedince i za zajednicu; to za sobom povlači promicanje prevencije, liječenja i pedagogije za cjelovito zdravstveno obrazovanje.

Veću pažnju treba posvetiti i zdravstvenim ustanovama, posebno onima bez financijske potpore od strane države, poput onih kojima upravljaju Crkva i druge vjerske zajednice, koje su u raznim, često zabačenim, dijelovima svijeta jedino sredstvo za jamčenje pristupa zdravstvenoj skrbi.

Zdravstvene nejednakosti su nepravedne, ali ih je također moguće spriječiti strategijama koje imaju za cilj osigurati jednak pristup zdravstvenoj zaštiti, posebno za najugroženije i marginalizirane skupine. Veća pravednost u zaštiti zdravlja u svijetu može se postići samo obnovljenim moralnim zalaganjem najbogatijih država za najsiromašnije zemlje. Nadamo se da će se doći do toga da će se svim pojedincima i svim zajednicama zajamčiti univerzalno zdravstveno osiguranje. To je hitan cilj koji treba postići kako bismo izgradili pravedniji, zdraviji i bolji svijet, svijet mira koji sanjamo i za koji vjerujemo da je još uvijek moguć [7].

Kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson

Prefekt

________________________

[1] Papa Franjo, Poruka Urbi et Orbi – Božić 2020., 25. prosinca 2020.

[2] Nova povelja zdravstvenih radnika, br. 141.

[3] Papa Franjo, Poruka njegove svetosti pape Franje sudionicima 32. međunarodne konferencije na temu: Rješavanje zdravstvenih nejednakosti u svijetu (Addressing Global Health Inequalities), 18. studenog 2017.

[4] Papa Franjo, Poruka Njegove Svetosti pape Franje sudionicima 32. međunarodne konferencije na temu: Rješavanje zdravstvenih nejednakosti u svijetu, 18. studenog 2017.

[5] Usp. papa FRANJO, Enciklika Fratelli tutti, 32.

[6] Usp. https://www.humandevelopment.va/it/news/2021/accompagnare-le-persone-in-sofferenza-psicologica-nel-contesto-d.html.

[7] Usp. Ritorniamo a sognare. La strada verso un futuro migliore (Piemme, prosinac 2020.) i Dio e il mondo che verrà (Piemme-LEV, ožujak 2021.), knjige s intervjuima s papom Franjom.