Objavljena Papina poruka za Svjetski dan siromaha 2021.

U ponedjeljak 14. lipnja objavljena je Poruka pape Franje za 5. Svjetski dan siromaha koja ima za temu “Siromahâ svagda imate uza se” (Mk 14, 7). To je poziv da nikada ne izgubimo iz vida priliku koja nam se nudi da činimo dobro. No, nije riječ o olakšavanju naše savjesti davanjem milostinje, nego o suprotstavljanju kulturi ravnodušja i nepravde kojom se odnosimo prema siromašnima. Doista, milostinja je povremena; dijeljenje je pak trajno, objasnio je Papa u Poruci.


SIROMAŠNA DJECA. FOTO: VATICAN MEDIA

VATIKAN/IKA
14.06.2021.

U poruci za Svjetski dan siromaha, kako prenosi Vatican News, koji se slavi na 33. nedjelju kroz godinu, koja ove godine pada na 14. studenog, papa Franjo je uputio snažan apel kršćanima i vladama cijeloga svijeta, da hitno i na nov način interveniraju jer se broj siromašnih, također zbog pandemije, povećao preko mjere. Trebamo promijeniti način života, jer sebičnost uzrokuje siromaštvo, upozorio je Papa.

Isus u Betaniji podsjeća da je on prvi siromah, najsiromašniji među siromašnima jer ih sve predstavlja, te u njihovo ime prihvaća gestu žene koja mu glavu pomazuje vrlo dragocjenom pomašću – tim je riječima, u poruci za peti Svjetski dan siromaha koji će se slaviti 14. studenog, papa Franjo objasnio izbor teme uzete iz Markova Evanđelja: „Siromahâ svagda imate uza se“. Kada vjernici žele osobno vidjeti Isusa i dotaknuti ga rukom – dodao je – znaju gdje se imaju obratiti: siromašni su Kristov sakrament, predstavljaju njegovu osobu i upućuju na Njega.

Papa u poruci podsjeća na kritike Jude Iškariotskoga, koji prigovara zbog toga što je jedna žena na Isusovu glavu izlila vrlo dragocjenu pomast u vrijednosti od oko 300 denara koji su se, kako kaže apostol izdajica, mogli dati siromasima. Zapravo, primjećuje evanđelist Ivan, Juda to nije rekao zato što mu je bilo stalo do siromaha, nego zato što je bio lopov i, budući da je imao blagajnu, uzimao je ono što su stavljali u nju. Papa je stoga upozorio da oni koji ne prepoznaju siromašne izdaju Isusovo učenje i ne mogu biti njegovi učenici. Siromašni su – istaknuo je – u središtu hoda Crkve.

Danas je zbog pošasti pandemije još više siromašnih, jer ona, kada sa sobom ne donosi trpljenje i smrt, u svakom je slučaju vjesnik siromaštva – primijetio je Papa. Tako se broj siromašnih povećao preko mjere i, nažalost, bit će ih još sljedećih mjeseci. Neke zemlje zbog pandemije trpe vrlo ozbiljne posljedice, tako da su najranjiviji lišeni osnovnih potrepština. Dugi redovi ispred kuhinja za siromašne opipljivi su znak tog pogoršanja. Valja stoga pronaći pogodnija rješenja za borbu protiv virusa na svjetskoj razini, ne težeći pristranim interesima.


Siromasi u redu za hranu. Foto: Vatican Media

Nažalost, individualistički način života podupire nastanak siromaštva, i često na siromašne prebacuje odgovornost za njihovo stanje. Ali, siromaštvo nije plod sudbine, nego posljedica egoizma – upozorio je Papa te istaknuo da se stoga nameće drugačiji pristup siromaštvu, a to je izazov za vlade i svjetske institucije, s kojim se valja suočiti dalekovidnim društvenim modelom, sposobnim ići u susret novim oblicima siromaštva koji su prisutni u svijetu i koji će obilježiti sljedeća desetljeća. Ako su siromašni gurnuti na rub društva, kao da su krivi za svoje stanje, onda je i sama ideja demokracije dovedena u krizu, a svaka društvena politika postaje bezuspješna – istaknuo je Papa.

Kada Isus kaže „Siromahâ svagda imate uza se“, to je poziv da nikada ne izgubimo iz vida priliku koja nam se nudi da činimo dobro – objasnio je papa Franjo. Međutim, nije riječ o olakšavanju naše savjesti davanjem milostinje, nego o suprotstavljanju kulturi ravnodušja i nepravde kojom se odnosimo prema siromašnima. Doista, milostinja je povremena; dijeljenje je pak trajno. Prva bi mogla zadovoljiti onoga koji ju daje i poniziti one koji ju primaju; dok druga jača solidarnost i daje potrebne uvjete za postizanje pravednosti.

Za kršćane postoji neraskidiva veza između Isusa, siromaha i naviještanja evanđelja – napomenuo je Papa. Naime, Božje lice koje On otkriva, lice je Oca za siromašne i blisko je siromašnima. Čitavo Isusovo djelovanje potvrđuje da siromaštvo nije plod sudbine, nego konkretni znak njegove prisutnosti među nama. Krista, naime, ne pronalazimo kada i gdje želimo, nego ga prepoznajemo u životu siromašnih, u njihovoj patnji i siromaštvu, u katkada neljudskim uvjetima u kojima su prisiljeni živjeti. Neću se umoriti ponavljajući – napomenuo je – da su siromasi pravi vjerovjesnici, jer su oni prvi bili evangelizirani i pozvani dijeliti Gospodinovo blaženstvo i njegovo Kraljevstvo. Siromašni u svim prilikama i na svim stranama svijeta, evangeliziraju nas, jer nam dopuštaju otkriti, na uvijek nov način, istinske crte Očeva lica.

Poruku je papa Franjo završio riječima don Prima Mazzolarija: ‘Želio bih vas zamoliti da me ne pitate ima li siromašnih, tko su oni i koliko ih je, jer bojim se da takva pitanja odvlače pozornost ili su izgovor kako bi se izbjegla točno određena uputa savjesti i srca. Ja siromašne nisam nikada brojio, jer se ne mogu brojiti; siromašne valja zagrliti, a ne brojiti’ – kaže se na kraju Papine poruke za Svjetski dan siromaha.