Dojmovi sa 6. hrvatskoga socijalnog tjedna

Gosti emisije Socijalni govor Crkve 28. listopada 2021. godine u kojoj je bilo govora o dojmovima sa 6. hrvatskoga socijalnog tjedna (HST) i iseljavanju iz Hrvatske bili su dr. Mirjana Pinezić, profesorica na katedri moralne teologije i socijalnog nauka Crkva na teologiji u Rijeci koja je bila moderatorica događanja vezanih uz tjedan u Riječkoj metropoliji i jedan od predavača na 6. HST prof. dr. Nenad Pokos, znanstveni savjetnik na Institut Ivo Pilar i profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te na Hrvatski studijima.

NENAD POKOS I ZVONIMIR ANCIĆ

 

U Rijeci je događanja na 6. HST pratilo nekoliko svećenika iz Krčke i Gospićko senjske biskupije, a posebno mi je drago što su s nama bili predstavnici pojedinih socijalnih ustanova kao što su ravnateljice Caritasa Riječke nadbiskupije i karitasovog doma za ženu i djecu te predstavnici baptističke crkve kao i bogoslovi i profesori s Riječke teologije, rekla je dr. Pinezić istaknuvši posebno i prisutnost i riječkog nadbiskupa koadjutora Mate Uzinića. Izrazila je zadovoljstvo što je omogućeno sudjelovanje i iz nad/biskupijskih centara kako bi i na taj način mogli pridonijeti našem unutarnjem dijalogu. Primijetila je da su predavanja bila vrlo stručna, vrlo dobro predstavljena te da je vrlo dobro što je interdisciplinarno prikazana naša konkretna hrvatska situacija.
Dr. Pokos je podsjetio da je Hrvatska imala nekoliko velikih iseljeničkih valova počevši od druge polovice 19. stoljeća te tijekom 20. stoljeća. U novije vrijeme iseljavanje se posebno intenziviralo poslije ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. To se iseljavanje odvija u vrlo nepovoljnim okolnostima u razdoblju kad bilježimo prirodni pad stanovništva, zatim intenzivan proces starenja i kad imamo ukupno smanjenje stanovnika. Najveći broj iseljenika u posljednjih 10 godina iselio je u Njemačku, njih preko 60 %. Hrvatski službeni statistički podaci ne odražavaju pravo stanje stvari jer se bilježe samo oni koji su odjavili prebivalište u Hrvatskoj, a iseljenih je zapravo puno više. I broj doseljenika ne odgovara stvarnom stanju jer neki i dalje žive u drugim državama a u Hrvatskoj se prijave kako bi mogli ostvariti neke beneficije.
Nadalje je dr. Pokos upozorio kako Hrvatska još uvijek nema registar stanovništva koji je Slovenija uvela još 60-tih godina prošloga stoljeća. Registar objedinjuje podatke iz raznoraznih matica – umrlih, rođenih, vjenčanih, razvedenih – te se unose podaci o prebivalištu. Uz to važno je imati registre poreznih obveznika, stranaca te registar prostornih jedinica, to jest stambenih zgrada, kuća za stanovanje i poslovnih prostora. Vođenjem registara štedi se veliki novac koji se inače troši na popis stanovništva. Tako je Slovenija prije deset godina za svoj popis stanovništva putem registra potrošila milijun eura, a Hrvatska je za svoj potrošila 24 milijuna eura.
U odnosu na prošle valove iseljavanja kad su najčešće muškarci odlazili na privremeni rad, sada se mahom iseljavaju čitave obitelji, upozorio je dr. Pokos, te je naveo zabrinjavajući podatak da je 2019. među iseljenima bilo čak 15 % djece u dobi do 14 godina. To se nikad ranije nije dogodilo. Osim toga iseljavaju visoko obrazovani ljudi. Po nekim procjenama od 2013. iselilo je preko 300 tisuća ljudi no to je samo procjena zbog netočnih statistika. Stoga se prate inozemne statistike koje su vjerodostojnije. Tako je 2020. godine u Njemačkoj živjelo 426 tisuća hrvatskih državljana što govori da je od 2009. do 2020. broj hrvatskih državljana u toj zemlji porastao za 93 %, dakle skoro je udvostručen. Poslije Njemačke najviše Hrvata je iselilo u Austriju, potom u BiH i Irsku. 2016. godine u Irsku je doselilo najviše stanovnika iz Hrvatske, preko 5000, a hrvatska statistika bilježi samo nešto više od 1000. Najviše naših iseljenika odlazi iz pet istočnih hrvatskih županija, istaknuo je dr. Pokos, na čelu s Vukovarsko-srijemskom i to najviše iz županjskoga kraja. Razlog tome je što Hrvatska nažalost nije promislila svoju agrarnu politiku kao i politiku ruralnoga razvoja.
Unatoč takvoj teškoj situaciji i prirodnom padu stanovništva koji traje od 1991. godine Hrvatska je propustila donijeti populacijsku politiku; bilo je dosad tri dokumenta, koji se nikad zapravo nisu provodili naglasio je dr. Pokos te upozorio na još jednu činjenicu a ta je da je u Hrvatskoj 25 % stanovništva starije od 60 godina. Sve to prijeti urušavanjem mnogih sustava poput umirovljeničkog i zdravstvenog.
U takvoj situaciji kad se pojavljuje nedostatak radne snage u Hrvatsku su počeli doseljavati ljudi iz drugih zemalja i to nerijetko s azijskog kontinenta, što prije nije bio slučaj. 2019. i 2020. godine oko 75 % doseljenika su bili stranci, a prije su to bili mahom hrvatski državljani iz BiH. 2019. 62 % doseljenika bilo je iz jugoistočne Europe: Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova. Puno ljudi doseljava i iz zapadne Ukrajine. Iz Azije doseljavaju ljudi iz Kine, Nepala, Indije, Filipina. U tri godine broj doseljenika iz Azije je porastao s 3 % na 8 %. Preko 75 % doseljenika su muškarci.
Stoga je dr. Pokos upozorio da je uz populacijsku politiku nužno što prije donijeti promišljenu strategiju useljavanja u Hrvatskoj. Nažalost, Hrvatska ima Središnji državni ured za demografiju i mlade sa 40-tak zaposlenih među kojima nema nijednog demografa. Upravo je ta državna institucija trebala organizirati skup poput Hrvatskoga socijalnog tjedna, koji je organizirala ustanova HBK, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, rekao je dr. Pokos.