Migracije pred hrvatskim vratima

Gost emisije Socijalni govor Crkve 11. studenoga 2021. godine u kojoj je bilo govora o migracijama unutar hrvatskoga konteksta bio je isusovac pater Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu. Ovom emisijom nastavljeno je promišljanje o glavnim temama 6. hrvatskog socijalnog tjedna (HST) koji je pod naslovom „Demografija – iseljavanje – migracije“ održan 22. i 23. listopada 2021. u sjedištu HBK.

STANKO PERICA I ZVONIMIR ANCIĆ

 

Prvenstveno mi je drago da je odabrana tema migracija na 6. HST budući da ona nije danas previše prisutna u hrvatskoj javnosti, rekao je na početku o. Perica. Govoreći o novim migracijama, nastavno na njegovo predavanja koje je održao na 6. HST pod naslovom „Hrvatsko iskustvo s novim migracijama“, istaknuo je kako nam najprije padaju na pamet one iz 2015. i 2016. kad je kroz Hrvatsku prošlo oko 670 000 ljudi. Kasnije je taj broj opao, ali se još uvijek radi o velikome broju. Tako je tijekom 2020. godine kroz Hrvatsku prošlo oko 50000 migranata. Druga skupina su oni migranti koji su došli u Hrvatsku kao radna snaga, a takvih je u Hrvatskoj 2019. bilo oko 80000. Uzrok velikoga vala migracija bilo je takozvano Arapsko proljeće koje se dogodilo 2011. koje je u nekim zemljama donijelo pozitivne promjene dok je u nekima izazvalo teške negativne posljedice poput Sirije i Libije gdje je došlo do građanskog rata i velikih nemira što je uzrokovalo velike migracije. Tako je tada veliki broj izbjeglica krenuo i preko naše zemlje i to ponajviše sirijskih izbjeglica. Zatvaranjem tzv. balkanske rute veliki broj Sirijaca i drugih migranata zaustavljen je u Turskoj. Ondje je oko 4 milijuna izbjeglica a za skrb o njima Turska je od Europske unije dobila oko 6 milijardi eura.
Prema UNHCR-u najviše izbjeglica oko 80 % smješteno je u siromašnim zemljama što je tragično, primijetio je o. Perica. Svega 0.6 % izbjeglica čini ukupno pučanstvo EU-a, dok je u Libanonu ta brojka oko 15 %. Nažalost, i danas su migranti pijuni u velikim svjetskim političkim igrama. Većina migranata koji se nalaze na hrvatskim granicama u BIH su iz Pakistana i Afganistana te iz Bangladeša, Iraka, Irana te nekolicina iz Sirije, Turske i iz sjeverne Afrike.
Većina ih odabire Europu za svoje odredište zato što tu postoji određena kultura dobrodošlice za došljake i strance što baš nije slučaj u zemljama bliskoga istoka unatoč njihovom bogatstvu poput Saudijske Arabije i Katara. U tim zemljama postoji tzv. kafala sustav gdje je strani radnik zarobljenik svog poslodavca te nema pravo na bolovanje, godišnji odmor niti čak napustiti zemlju bez njegovog dopuštenja.
O. Perica se osvrnuo i na razliku između izbjeglica i migranata. Pravni sustav koji pokriva to područje više ne odgovara stvarnosti. Postoji veliki broj ljudi za koje zapravo ne znamo kojoj skupini pripadaju, migrantima ili izbjeglicama. Papa vrlo široko promatra izbjeglice te ih prepoznaje i među onima koji bježe od rata i siromaštva, ali i među onima koji su žrtve klimatskih promjena. Tu valja uzeti u obzir i aspekt obiteljskoga nasilja koji je jako prisutan u islamskim zemljama te i takve slučajeve treba uzeti ozbiljno kao razlog za bijeg.
Odgovarajući na pitanje zašto su papi migranti toliko važni p. Perica je istaknuo kako se procjenjuje da će 2050. godine biti oko 10 milijardi ljudi od čega će oko milijardu biti migranata. I te buduće migracije bit će po predviđanjima najviše uzrokovane klimatskim promjenama. Papi je stalo do migranata zato što su oni zapravo oni maleni koje Isus spominje u evanđelju, nezaštićeni, čija su prava ugrožena. Crkva tu želi pomoći, napose ondje gdje država ne čini ništa. Crkva je kroz povijest uvijek bila tu da pomogne kad nikoga drugoga nije bilo.
U prošlosti su rađene pogreške oko prihvata migranata. Znalo ih se getoizirati i tako stvarati plodno tlo za radikalizaciju. U tom smislu je i religija često znala biti zloupotrijebljena. Danas se želi izbjeći takve pogreške tako što se čini sve da se ti ljudi snađu i što prije uključe u društvo. U Hrvatskoj se upravo tako i čini, no pater Perica je podsjetio da zapravo mali broj migranata zapravo ostaje u Hrvatskoj. Svega nešto više od tisuću njih je zatražilo službeni ostanak u našoj zemlji.
U emisiji je istaknuta i točka 10 sa 6. hrvatskog socijalnog tjedna u kojoj je istaknuto: Potrebno je ozbiljno uzeti u obzir problematiku useljavanja u Hrvatsku sa svim pozitivnim i negativnim obilježjima što taj proces nosi sa sobom. Nerazborito je prepustiti se migrantskim kretanjima bez jasne vizije i strategije, rekao je o. Perica, istaknuvši kako Hrvatskoj nedostaje veliki broj radnika te da bi u tome smislu trebalo izvidjeti može li se migrantima ponuditi posao te se na taj način nadomjestio taj manjak radnika.
Istaknuto je kako nažalost ne postoji masovniji povratak Hrvata iz iseljeništva. Postoji institucionalna podrška kroz Ured dobrodošlice koji djeluje pri Državnom uredu za Hrvate izvan domovine kojim se želi pomoći Hrvatim iz iseljeništva da se vrate u domovinu. Potrebno je, zaključio je o. Stanko, poslati što jasnije signale hrvatskim iseljenicima da se očekuje njihov povratak i da ih domovina rado prima natrag.