Socijalna dimenzija svetosti – Blago siromasima duhom i krotkima – Igor Jakobfi

Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Ovu je emisiju pripremio Igor Jakobfi, asistent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku.

FOTO: PEXELS / BINTI MALU

Poslušajte emisiju

 

U drugom tjednu došašća nastavljamo promišljati o mogućnostima oživotvorenja socijalne dimenzije svetosti u hrvatskom društvu u svjetlu učenja pape Franje o blaženstvima siromaha duhom i krotkih.

Sve što imamo trebamo imati kao da nemamo. Sve ono što jesmo trebamo biti kao da nismo, kako bismo iz ljubavi prema Bogu i ljudima, u svakom trenutku bili spremni izgubiti sve, a da pri tom ne izgubimo životni oslonac i sreću.

Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Tumačeći ovo blaženstvo papa Franjo upućuje kako sebi tako i svakome od nas pitanje gdje nalazimo sigurnost i sreću života? Je li to uspješnost u nekoj od svjetovnih kategorija, poput materijalnog bogatstva, ljepote, zdravlja, obrazovanosti, zaposlenja ili socijalnog statusa? Ako je odgovor da, tada se izlažemo riziku postati toliko zadovoljni samima sobom da ne ostavljamo mjesta za ljubav prema Bogu i ljudima, a vlastitu sreću izlažemo riziku prolaznosti. Isus naziva blaženima one koji su siromašni duhom. One koji prihvaćaju Gospodinovu ljubav koja jedina može jamčiti trajnu sreću. Ovo nas blaženstvo poziva na jednostavnost i skromnost, da živimo poput siromašnih, odbačenih i prezrenih. Riječ je o pozivu na takozvanu svetu ravnodušnost prema kojoj se dobra ovoga svijeta ne vole, ne žele i ne posjeduju pod svaku cijenu. Sve što imamo trebamo imati kao da nemamo. Sve ono što jesmo trebamo biti kao da nismo, kako bismo iz ljubavi prema Bogu i ljudima, u svakom trenutku bili spremni izgubiti sve, a da pri tom ne izgubimo životni oslonac i sreću.

Taj poziv poseban značaj zadobiva u okviru aktualne pandemije korona virusa. Umjesto zarobljenosti u vlastitim, ponekad pseudoznanstvenim i djetinjastim stavovima, pozvani smo pogled usmjeriti prema najranjivijima. Potpuno je nevažno: postoji li virus SARS-CoV-2; je li nastao prirodnim ili umjetnim putem; jesu li u cjepivu čipovi kojim će nas netko putem 5G mreže kontrolirati; ograničavaju li nas protuepidemijske mjere u našoj pobožnoj potrebi pričesti na usta ili predbožićnom terapijskom kupovanju. Sve je to u svjetlu blaženstva o siromasima duhom potpuno nevažno. Važno je samo: da velik broj bolesnika pati i umire; da je medicinsko osoblje na izmaku snaga; da će mnogi ovogodišnji Božić provesti u samoći bolesničke sobe, a njihove obitelji moliti za njihovo ozdravljenje. Važno je samo da se spasiti možemo samo solidarnošću jedni s drugima, a napose s najugroženijima.

Jedan od bitnih oblika duhovnog siromaštva je krotkost ili blagost kao obilježje onih koji svoju nadu polažu u Gospodina, a ne u sebe i svoju nadmoć.

Jedan od bitnih oblika duhovnog siromaštva je krotkost ili blagost kao obilježje onih koji svoju nadu polažu u Gospodina, a ne u sebe i svoju nadmoć. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Za onoga koji je krotak drugi je uvijek vrijedan pažnje, otvorenosti i dobronamjernost. Njegove slabosti i pogreške podnose se s punom nježnošću i blagošću. On je bližnji, pa kad je i neprijatelj, i zato ga se ljubi istom onom ljubavlju kojom ga ljubi Gospodin. Nažalost, prolazni životni uspjesi nerijetko se pretaču u lako zavodljivi osjećaj intelektualne, poslovne, moralne, duhovne i slične nadmoći pri čemu pogreške i ograničenosti drugih postaju trajni predmet naše fiksacije. Svjedoci smo kako se aktualna pandemija pretvorila u neko uzrujano stanje ratne pripravnosti. Jedva se čeka nečija pogreška kako bi ju se iskoristilo za napad, poniženje i razračunavanje s političkim, poslovnim ili znanstvenim protivnicima.

Zato, premda svatko ima pravo iskazivati i braniti svoje stavove, budimo ipak tijekom ovogodišnjeg došašća barem malo siromašniji duhom i krotkiji kako bismo zajedno s potrebitima i s onima koji to najmanje zaslužuju susreli novorođenog Isusa. Mi po spremnosti odreći se svojih krutih stavova, a oni po iskustvu naše blagosti.

Mr. sc. Igor Jakobfi, asistent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta u Osijeku. Diplomirao je teologiju u Đakovu i magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Tajnik je Ureda za promicanje socijalnoga nauka Crkve Đakovačko-osječke nadbiskupije.