Opraštanje i sloboda – Gordan Črpić

Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremio prorektor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, prof. dr. sc. Gordan Črpić.

FOTO: PIXABAY

Poslušajte emisiju

Za slobodu nas Krist oslobodi! Teško da ima ikoja ljudska dimenzija koja je tako zahtjevna kao sloboda. O slobodi sanjaju robovi, za njom čeznu neslobodni, od nje bježe slobodni! Nekako nam je normalno da čovjek želi biti slobodan, a onda, po zlatnom pravilu, da želi da i drugi kraj njega budu slobodni. No povijest je puna porobljavanja ljudi s jedne strane i bježanja od slobode s druge strane. Bog oslobađa, a čovjeku se sloboda često puta nadaje kao teret kojega bi se rado riješio. Kada Mojsije vodi narod iz egipatskog ropstva Izraelci se žele vratiti u ropstvo. Zašto? Zato što tamo imaju sigurnost, izvjesnost, nemaju odgovornosti za svoj život i djelovanje. Sloboda sa sobom nosi teško breme odgovornosti. A povijest čovječanstva opet se može gledati kao povijest bijega od odgovornosti: Nisam ja, žena koju si mi dao ona je kriva. Nisam ja, zmija me prevarila… Kako bi povijest čovječanstva izgledala da je Adam smogao snage reći: ja sam kriv. Oprosti!

Oprosti, to je čudotvorna riječ koja roba pretvara u slobodnog čovjeka. Hrvatska riječ oprosti u svom korijenu ima prost – slobodan. Oprostiti, tražiti i davati oproštenje znači u bitnome širiti prostore slobode, prostore u kojima radost života dijele odgovorni, zreli ljudi, prostore koji nam danas u ratu u Ukrajini i još ne ratu u drugim dijelovima svijeta, tako puno trebaju. Slijedeći tu bogatu hrvatsku riječ dolazimo do pravog značenja opraštanja i oslobađanja. Opraštajući mi prije svega ne činimo neko dobro, uslugu drugome, ne dajemo mu neki nezasluženi dar. Opraštanje je aktivan proces u kojemu mi sebi nešto veliko darujemo: opraštajući mi se oslobađamo navezanosti na zlo i otvaramo si mogućnost slobodnog, neuvjetovanog života, mogućnost da budemo kreatori vlastite budućnosti i budućnosti drugih ne dajući se zarobiti u mimetičke krugove uvjetovanih djelovanja u kojima se uvijek nađe razloga za optuživanje drugih i opravdavanje vlastitih djelovanja ma kakvi oni bili.

U vremenu u kojemu danas živimo pred nas se stavlja dilema: sloboda ili sigurnost. Što više slobode, veći su rizici, što manje slobode veća je sigurnost. Ta je dilema realna, ali lažna. Tu valja uzeti katolički princip „i“ „i“, ne „ili „ „ili“. Potrebni su nam sloboda i sigurnost, no da bismo to mogli izgrađivati potreban nam je odgoj za slobodu. Sloboda nije nešto što se naprosto događa. Sloboda se njeguje, ona je krhka biljka koju potrebno zalijevati ljubavlju, nježnošću, pravednošću, otmjenošću… Ako to izostane, vidimo da se sloboda periodički zalijeva krvlju da bi se došlo do stanja ne ropstva, a to stanje još nije stanje slobode, jer je sloboda mnogo zahtjevnija od ne ropstva, kao što je mir mnogo zahtjevniji od ne rata. Oboje trebaju odgovorne, zrele ljude koji su spremni izaći iz svoje samodostatnosti i izložiti se riziku susreta s drugim i drukčijim. Tek tu otpočinje život, život dostojan čovjeka.

Gordan Črpić diplomirao je 1990. godine elektrotehniku na Višoj tehničkoj školi „Rade Končar“ u Zagrebu. Godine 1996. diplomirao je teologiju na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a 1997. sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magisterij znanosti iz sociologije stekao je 2002. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na istom je Fakultetu stekao i titulu doktora znanosti iz posebne sociologije 2009. godine. Njegov magistarski rad bio je na temu „Religioznost studenata u Republici Hrvatskoj“, a doktorat na temu „Utjecaj religioznosti na individualnu i socijalnu dimenziju morala u Hrvatskoj“. Prije zaposlenja na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, do 2014. godine, radio je u Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije: od 1997. do 2003. godine kao tajnik, a od 2004. do 2014. godine kao pročelnik Centra (od 2011. godine, prelaskom na Hrvatsko katoličko sveučilište ovu službu obnaša volonterski). Od 1998. do 2003. radio je kao urednik socijalnog programa Hrvatskoga katoličkog radija. Član je Međunarodnog društva za sociologiju religije (ISSR), Međunarodnog društva za proučavanje religije u Istočnoj i Središnjoj Europi (ISORECEA).