Suvremeni međunarodni odnosi u svjetlu agresije na Ukrajinu

„Želio bih apelirati na one koji imaju političku odgovornost, da naprave ozbiljan ispit savjesti pred Bogom, koji je Bog mira, a ne rata, Otac sviju, a ne samo nekoga, koji želi da budemo braća, a ne neprijatelji“. Ovim citatom pape Franje urednik Zvonimir Ancić započeo je emisiju Socijalni govor Crkve 31. ožujka 2022. u kojoj je o temi suvremenih međunarodnih odnosa u svjetlu agresije na Ukrajinu gostovao Mate Mijić, kolumnist Večernjega lista, politički analitičar i komunikacijski konzultant.

MATE MIJIĆ I ZVONIMIR ANCIĆ

 

Kolokvijalno se zna reći da međunarodno pravo kroji onaj tko ima više divizija, što promatrajući povijest međunarodnoga prava to i stoji, rekao je na početku Mijić. Velike sile koje su svoje pozicije stekle završetkom Drugog svjetskog rata u stalnoj postavi Vijeća sigurnosti UN-a one i danas kroje međunarodni poredak. Na kraju će se one vjerojatno i dogovoriti oko Ukrajine ne pitajući puno samu Ukrajinu koja je najviše pretrpjela u ovome ratu, slično kao što se i nas nije puno pitali za vrijeme Domovinskog rata. Na tragu socijalnog nauka Crkve treba dati i jednu moralnu dimenziju trenutne situacije u međunarodnim odnosima. Svi mi gledamo međunarodne odnose i općenito zbivanja u svijetu iz perspektive nacionalnih interesa. Radi se o sebičnoj stvari. Često se nacionalni interes ostvaruje na štetu nekog drugoga.
Crkva ima zadaću ne forsirati tu političku dimenziju, nego i širu moralnu. Zato je njezina vrijednost u svijetu i u području diplomacije velika. Zato nailazimo na nerazumijevanje dijela vjernika na poruke koje dolaze iz Crkve. Ali Crkva ne može međunarodnim problemima pristupati samo iz neke političke perspektive nego mnog šire, istaknuo je Mijić te upozorio da je potrebna jedna nova paradigma u međunarodnim odnosima nakon presedana da je jedna stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a napala jednu suverenu državu. No, je li to moguće u mirnodopskim uvjetima jer se nitko ne želi odreći pozicije koju ima. Dio uzroka krize je ruska panika da gube na relevantnosti, rekao je Mijić. SSSR je poslije Drugog svjetskog rata u mnogim područjima prednjačio, ali je s vremenom izgubio na relevantnosti zbog neodržive ekonomske situacije i svake druge te se u konačnici raspao. Onda je nastupilo novo vrijeme pune dominacije zapada. Rusija je shvatila da je izgubila poziciju supersile te je postala benzinska postaju za prodaju energenata i ništa više. U međuvremenu je Kina postala globalna velesila. No, Rusija smatra da i dalje mora imati poziciju globalne velesile i želi je panično nazad.
O gomilanju oružja kao mogućem rješenju međunarodne krize koje je osudio i papa Franjo, Mijić je rekao kako oružje zapravo po sebi nije ni dobro ni loše nego mu čovjek određuje svrhu. Oružje može biti oruđe za mir. Problem je u ljudima ne u tehnologiji. Oruđe može biti sredstvom odvraćanja. Postoji nešto što se zove ravnoteža straha koja je često kroz povijest odvratila neke da napadnu druge. Što se papinog angažmana tiče oko dijaloga i mogućeg mirnog rješenja sukoba, Mijić je podsjetio na sve što je do sada papa činio, od tri susreta s Putinom preko mnoštva drugih inicijativa i apela.
Komentirajući Putinovu zapovijed za agresiju na Ukrajinu Mijić je rekao da je tu odluku vrlo vjerojatno donio poodavno i tu nije bilo previše prostora da to promijeni. Je li Europa pokazala slabost u ovoj situaciji? Kroz povijest znamo da su mnoge europske monarhije ratovale jedna s drugom. Dakle ni u to davno vrijeme Europa nije bila snažno međusobno povezana. Uvijek ju je vezao jak ekonomski interes. EU je osnovana kao zajednica za ugljen i čelik kako bi se Njemačku trajno spriječilo da ikad više toliko vojno ojača da pokori Europu. A danas se potiče da se Njemačka naoruža i pomogne u obrani od ugroze s istoka. I Kina se nije jače uključila u sukob jer je ekonomski jako vezana za Zapad. Ekonomsko povezivanje je doprinijelo duge godine mira u Europi.
Europa je svakako utemeljena na kršćanskom nauku. Danas „nacionalistička religija“ istiskuje kršćansku vjeru. Negdje se to želi povezati s kršćanskom vjerom no kad-tad tu mora doći do razlaza jer kršćanstvo zazire od apsolutiziranja nacionalnoga. Strah me izolacionizma Europe i tog nečega što zagovaraju i neki katolički krugovi u smislu zatvaranja u sebe, čišćenja iznutra, naglasio je Mijić, izražavajući sumnju da se izolacijom od svijeta može nešto riješiti. I do svetosti se dolazi sa svijetom, a ne mimo njega. Europa je uvijek bila otvorena za druge i ona ne može drugačije.
Osvrnuvši se i na vojne intervencije zapadnih zemalja koje su imale pogrešne motive i izazvale patnju mnogih nedužnih ljudi, Mijić je upozorio da treba uočiti temeljnu razliku u odnosu na ono što Rusija čini agresijom na Ukrajinu. Naime, sve te zapadne intervencije koje su bile inspirirane posebni interesima određenih lobija, industrija koje su se nastojale obogatiti na nesreći drugih ljudi što je potpuno neprihvatljivo, u svima njima je zapad imao argument i pomoći unesrećenima. Zapadni lideri su morali imati moralno opravdanje za to što čine poput demokracije, ljudskih prava. Putin nikome ne mora davati takva opravdanja, jer gotovo kao ruski car radi što hoće. U konačnici zapadne intervencije su nekome donijele nešto dobra, poput otvaranja mogućnosti djevojčicama da se školuju u Afganistanu.
Na kraju emisije promišljajući o stvaranju jednog novog međunarodnog poretka Mijić je rekao da se on stvara proteklih 30-tak godina nakon nestanka blokovske podijele svijeta. Veliki reset koji se najavljuje može biti samo nastavak toga što se već tolike godine zbiva. Uvod za to je već napravljen. Mi moramo imati vjeru u Boga i u ljude. Ta poruka nade je najvažnija. Jer vjerujemo da će sve skupa Bog okrenuti na dobro, On koji je gospodar povijesti, zaključio je Mijić.