Neprimjerena, nepristojna i uvredljiva komunikacija među čelnim i najodgovornijim ljudima u našoj zemlji

Neprimjerena, nepristojna i uvredljiva komunikacija među čelnim i najodgovornijim ljudima u našoj zemlji bila je povod za emisiju Socijalni govor Crkve 28. travnja 2022. u kojoj je gost bio prof. dr. Dragan Bagić, izvanredni profesor sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.


DRAGAN BAGIĆ I ZVONIMIR ANCIĆ


 

Neprimjerena, nepristojna i uvredljiva komunikacija među čelnim i najodgovornijim ljudima u našoj zemlji već dulje je vrijeme izvan okvira uobičajene, pristojne i prihvatljive komunikacije te nije produktivna za rješavanje sporova koji stoje u pozadini, rekao je na početku Bagić te dodao kako u tim raspravama ima teza i tema koje se dotiču same srži hrvatskoga društva. Ne radi se o ispraznoj svađi i pitanjima koja treba raspraviti, ali stil kako se polemika vodi onemogućava da se uđe u srž polemike.
U politici jača manipulativni aspekt, napose zahvaljujući društvenim mrežama koje omogućavaju ljudima koji imaju novac i znanje da vrlo usmjereno bombardiraju određenim vijestima i porukama koje su dizajnirane da budu agresivnije da mobiliziraju ljude i sama tehnologija gura u radikaliziranje politike. potrebno je održati pažnju i to se čini dizanjem tenzija. Za politiku je bilo zdravije kad je bio manji broj mainstream medija koji su držali do svoje vjerodostojnosti. Sve je više tzv. echo cahmbers – eho soba u kojima slušamo stalno iste tonove koji se pojačavaju. Stoga ova svađa predsjednika i premijera pomaže da čujemo i disonantne tonove a ne samo medijsku rutinu posredovanu društvenim mrežama, rekao je dr. Bagić.
Odgovarajući na pitanje o potrebi njegovanja političke pismenosti dr. Bagić je istaknuo da su birači izmanipulirani onoliko koliko to sami dopuste. Dopuštaju s jedne strane pasivnošću, da se ne trude informirati o različitim pozicijama, a s druge strane korištenjem nekih simboličkih prečaca u donošenju svojih odluka koji ih dovedu u situaciju da budu izmanipulirani. Mnogi naivno daju svoj glas nekim političkim akterima koji im nude simbole s kojima se identificiraju.
Što se tiče onih koji su odgovorni za političko opismenjavanje građana dr. Bagić je primijetio da to sigurno nisu političke stranke jer one dobro plivaju u aktualnoj situaciji. Važna je uloga obrazovnog sustava koji na tome području nije svemoćan. Radi se o kompleksnom sustavu u kojem obrazovanje ima ulogu ali ne toliko kroz gradivo koliko kroz strukturu i kulturu koja vlada u školi. Istaknuo je važnost i vršnjačkih skupina gdje se artikuliraju i izgrađuju politički stavovi. osobiti naglasak stavio je na javni prostor kojem je spočitnuo nedostatak nezavisnih aktera, intelektualaca koji bi imali jasniju agendu da pomognu građanima da raščiste temeljne principe, što je a što nije prihvatljivo. „Demokracije su mjesta u kojima su radovi uvijek u tijeku“ rekao je jedan teoretičar.
Dr. Bagić se ne slaže s krilaticom da su političari zapravo samo odraz jednoga društvo. Po njemu politika je plemenita i konstruktivna djelatnost. Njena funkcija je stvaranje nekog reda u svijetu. Bez tog institucionalnog okvira naš život bi bio nesigurniji i kaotičniji. Problem je što većina naših sugrađana više ne gleda tako na politiku nego ju vidi kao neku štetnu djelatnost. Političari su vrlo racionalna bića i vrlo brzo uče. Gledaju što donosi rezultate jer žele osvojiti vlast i gledaju kako su to drugi uspjeli. Zato ako mi glasači nagrađujemo površno politikanstvo, one koji prodaju jeftine skečeve, one koji manipuliraju simbolima i identitetima, onda šaljemo svima poruku da je to ono što se isplati. Zato im moramo pokazati da je nešto drugo važnije i neki drugi oblici ponašanja.
U emisiji je istaknuto i vrlo nisko povjerenje u institucije koje je već dugo prisutno u Hrvatskoj a čemu doprinosi i aktualna prepirka između Predsjednika i premijera. Važno je shvatiti da smo svi akteri u političkom procesu i da imamo svoju odgovornost te da moramo dati svoj doprinos u promjeni toga trenda.
Još jedan problem u Hrvatskoj je to što se podijeljenost u društvu apsolutizirala i sve se završi u dubokim identitetskim i svjetonazorskim raspravama i sukobljavanjima. Svjetonazor treba biti nešto konstruktivno, što nam olakšava život, ali ne smije postati nešto što nas ograničava i stvara nam probleme što je kod nas često slučaj napose na političkom planu jer se nameću kao ključni u pitanjima u kojima ne bi trebali veliku ulogu. Nažalost, nedostaju nam okviri i miljei za dijalog u kojima bi se vrlo lako moglo vidjeti kako se zapravo slažemo oko većine bitnih stvari, rekao je dr. Bagić.