Poruka pape Franje za Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu – Dubravka Petrović Štefanac

Nalazimo se u posebnom razdoblju za kršćane. Sredina je mjeseca rujna u kojem se obilježava i slavi Vrijeme stvorenog, koje je započelo 1. rujna proslavom Svjetskog dana molitve za skrb o svemu stvorenom, a završit će 4. listopada ove godine, na blagdan sv. Franje Asiškoga. Vrijeme stvorenog je razdoblje za razmišljenje, za molitvu i djelovanje na dobrobit i zaštitu okoliša, našega zajedničkog doma. Posebnost ovoga vremena leži u njegovoj ekumenskoj dimenziji, jer se na slavlje vjere kao izraza i očitovanja skrbi za naš dom, koji je Božji dar čovjeku, zajednički pozivaju i uključuju vjernici katoličke, pravoslavne, protestantske i anglikanske vjeroispovijesti. Strahovito velike ekološke štete uzrokovane s jedne strane dugotrajnom sušom a s druge strane, čega smo svjedoci osobito ovih nekoliko minulih dana, nezapamćenom količinom oborina (kiše) i snažnim bujičnim poplavama, usko su povezane s evidentnim klimatskim promjenama. Ratna zbivanja u našem susjedstvu, u Ukrajini čije ćemo razmjere tek po završetku sukoba moći procijeniti, požari i razne vrste onečišćenja nedvosmisleno zatijevaju najozbiljniju i najhitniju promjenu ponašanja i navika svakoga od nas pojedinačno.

Papa Franjo je i ove godine, doduše po prvi puta nešto ranije nego prijašnjih godina, već u srpnju, objavio poruku za Svjetski dan molitve za skrb o svemu stvorenomu. On time nastavlja niz poruka povodom toga dana, koji svoj početak ima u 2015. godini. Tema ovogodišnje papine poruke nosi naslov „Osluhni glas stvorenog svijeta“. Pozornost Papa stavlja na osjetilo sluha, ukazujući na veliki značaj slušanja i osluškivanja drugoga, u ovome slučaju stvorenoga svijeta. Ako ga se pažljivo sluša uočit će se, napominje papa Franjo, da taj stvoreni svijet, naš jedini zajednički dom, u svom glasu skriva neke disonantne tonove. Naime, s jedne strane, može se čuti skladna i nježna pjesma koja daje hvalu Gospodinu i Stvoritelju, ta tako krasna milozvučna pjesma o svjesnosti povezanosti svih živih bića na svijetu. S druge strane, razabire se tužaljka o lošem postupanju čovjeka prema zajedničkom domu. Riječ je o gorkom vapaju odnosno, prema riječima pape Franje, o „zboru ogorčenih vapaja“. Među one s kojima se osobito loše postupa Papa ubraja: našu planetu Zemlju, koju čovjek sustavno zlostavlja i uništava; razna stvorenja kojima prijeti izumiranje; najsiromašnije među nama koji su najpogođeniji posljedicama klimatskih promjena; braću i sestre autohtonih naroda koji su postali žrtve „predatora“ koji su ih zauzeli i opustošili zbog ekonomskih motiva te one najmanje, djecu i mlade koji mole odrasle da se istrgnu iz zarobljenosti vlastitih egoizama i učine sve što je moguće kako bi se spriječilo ili bar ograničio kolaps ekosustava našeg planeta.

Slušati i čuti drugoga u današnjem vremenu vike, buke i užurbanosti nije nimalo jednostavan i lak zadatak. No, Papa nas poziva i potiče da ne posustajemo. Osobito stavlja pred nas dva izuzetno važna skupa koji će se dogoditi krajem ove godine. Prvi je sastanak o klimi (COP 27) koji će se održati u Egiptu u studenome i kojemu je cilj globalno smanjenje stakleničkih plinova kako je predviđeno Pariškim sporazumom. Drugi sastanak je o biloškoj raznolikosti (COP 15), koji će se u prosincu održati u Kanadi. Cilj toga sastanka je usvajanje sporazuma kako bi se zaustavilo uništavanje ekosustava i izumiranje vrsta. Za uspješnost navedenih sastanaka ključno je da se sudionici ponajprije međusobno slušaju i jedan drugoga čuju. Presudan je to trenutak za odlučno zajedničko djelovanje u suočavanju s krizom klime i krizom smanjenjena bioraznolikosti.

Papinu poruku a osobito njegov apel za molitvom i ozbiljnom promjenom ponašanja i navika svakoga od nas podržalo je Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) u poruci od 20. kolovoza o.g. Naglasivši da ljudska ruka koja je pokrenula uništavanje na isti način odlučno u zajedništvu s drugima to uništavanje može i zaustaviti, navedeno Vijeće CCEE-a je potaknulo kršćane da budu prvi koji će krenuti upravo u spomenutom smjeru.

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a doktorirala na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija).  Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine. Vanjska je suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i također na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.