Emisija socijalni govor Crkve – uređuje Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Naslov emisije:  Dostojanstvo osoba s invaliditetom

Hrvatski katolički radio 24. studenog 2022. godine

Urednik: mr. sc. Zvonimir Ancić, medijski suradnik Centra

Gosti:

Željkica Šemper, magistra edukacijske rehabilitacije, ravnateljica Učilišta za obrazovanje odraslih „Idem“, članica Pododbora za osobe s invaliditetom Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije te povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije

Svjetlana Marijon, osnivačica i predsjednica udruge “Zamisli”, koja pruža podršku slijepim i slabovidnim učenicima i studentima

U emisiji se razgovaralo o svakodnevnom životu osoba s invaliditetom i važnosti podrške koju im pružaju obitelj, zajednica i društvo. Svjetlana Marijon, osnivačica udruge „Zamisli“, govorila je o tome kako ju je osobno iskustvo u obitelji potaknulo da se angažira i pomogne drugima, posebno slijepim i slabovidnim učenicima. Željkica Šemper, stručnjakinja za edukacijsku rehabilitaciju, istaknula je koliko je važno da osobe s invaliditetom imaju pravo na obrazovanje, odgoj i aktivno sudjelovanje u životu zajednice, posebno u župi. Obje su naglasile koliko im je obitelj bila važna podrška u životu i koliko je ta podrška ključna za osobni razvoj.

U razgovoru su otvorena mnoga važna pitanja – kako društvo gleda na osobe s invaliditetom, kako im može bolje pomoći i koliko je važno da ih se pita što im zaista treba, umjesto da se pomoć pretpostavlja. Dali su primjere situacija u kojima ljudi, iako u dobrim namjerama, ponekad pogriješe jer ne znaju kako pristupiti.

Govorilo se i o tome kako invaliditet utječe na obitelj – donosi promjene, zahtijeva prilagodbu i podršku, ali i opasnost da se dijete previše štiti, čime se može smanjiti njegova samostalnost. Zajednica i župa mogu igrati veliku ulogu u pružanju razumijevanja i pomoći obiteljima u takvim situacijama.

Jedan od problema koji su istaknuti jest to što pomoć u školovanju, poput pomoćnika u nastavi, često nije prilagođena djetetu već školi. Također se premalo uzimaju u obzir stvarne potrebe i mogućnosti svake osobe. Kao dobar primjer naveden je švicarski sustav koji ulaže u ranu pomoć djeci, čime im se kasnije omogućava veća samostalnost i aktivno sudjelovanje u društvu.

Raspravljalo se i o tome kako govorimo o osobama s invaliditetom – naglašena je važnost korištenja poštovanja punih i točnih izraza, a ne zastarjelih ili uvredljivih. Istaknuto je i da mnogi ljudi, bilo izravno ili kroz članove obitelji i prijatelje, imaju doticaj s invaliditetom, pa je važno da se o tome otvoreno razgovara.

Na kraju, govorilo se i o tome koliko su prostori dostupni osobama s invaliditetom. Iako ima napretka, još uvijek postoje brojne prepreke, osobito u javnim zgradama i crkvama. Spomenuta su i tehnička rješenja poput uređaja koji olakšavaju komunikaciju osobama s oštećenjem sluha.

Posebno je istaknuta uloga Crkve i pastorala. Naglašena je potreba za edukacijom svećenika i vjeroučitelja o specifičnostima pristupa osobama s invaliditetom, posebice pri primanju sakramenata, kako bi se izbjegle neugodnosti i nesporazumi te gradilo povjerenje.

Gosti su najavili i buduće planove – sljedeće trogodišnje razdoblje pastorala obitelji bit će posvećeno osobama s invaliditetom, uz brojne aktivnosti i edukacije, kao i sudjelovanje u vatikanskom sinodalnom hodu. Zaključak emisije bio je poziv na zajedničko osvještavanje važnosti poštovanja, otvorenosti, međusobnog učenja i potpore osobama s invaliditetom, kako bi društvo postalo uključivije i pravednije za sve.