Jedno od najdubljih siromaštava koje čovjek može iskusiti – Marijana Kompes

Siromaštvo je jedna od središnjih tema socijalnog nauka Crkve od njegovih početaka. Upravo je „nezaslužena bijeda“ radništava i stanovništva jedan od direktnih povoda prve socijalne enciklike „Rerum novarum“ („Nove stvari“) iz 1891. godine.  U socijalnom se nauku Crkve tema siromaštva obrađuje u sklopu načela „povlaštene brige za siromašne“.

Papa Pavao VI. još je 1968. godine u socijalnoj enciklici „Populorum progressio“ („Razvoj naroda“) tematizirao „skandalozne i upadljive nejednakosti ne samo u uživanju dobara nego još više u vršenju vlasti“ (PP, br. 9.). U našim se danima povećala društvena nejednakost između bogatih i siromašni zbog pandemije koronavirusa i ostalih globalnih problema. Osvrnemo li se na posljednjih deset godina, u 2020. godini, kao i u protekloj 2022. godini, nisu ostvareni postavljeni ciljevi u nastojanjima da se smanji siromaštvo. Siromaštvo je u porastu, a zabrinjavajuće je što gotovo polovicu siromašne populacije čine djeca.

Stoga je upravo u našem vremenu izrazito važno načelo „povlaštene briga za siromašne“. To načelo Papa Franjo kontinuirano ističe od početka svojeg pontifikata. Papa Franjo ističe i potrebu da se riješe strukturalni uzroci siromaštva kako bi se svakoj osobi pogođenoj siromaštvom osigurao život dostojan čovjeka.

Međutim, u našem se vremenu otkriva i jedno drugo lice siromaštva, koje je jednako tako u porastu.

Papa Benedikt XVI. je u svojoj socijalnoj enciklici „Caritas in veritate“ („Ljubav u istini“) iz 2009. godine napisao: „jedno od najdubljih siromaštava koje čovjek uopće može iskusiti jest – samoća. Pogledamo li bolje, uočit ćemo da se i druge vrste siromaštva, pa tako i materijalno siromaštvo, rađaju iz osamljenosti, nevoljenosti ili teškoće da ljubimo” (CiV, br. 53.).

I dok živimo u vremenu porasta materijalnih dobara i brzog tehnološkog napretka koji su omogućili veću komunikaciju i povezanost no ikada prije u povijesti, očekivali bismo da će se siromaštvo smanjiti, a ne da će otkriti svoje novo lice – samoću.

Samoća kao jedno od najdubljih siromaštava čovjeka pogađa u samu njegovu biti, u temelj njegove egzistencije. Čovjek je društveno biće, „slika Božja“ (Post 1,27), a za vlastiti mu je razvoj potrebno zajedništvo, ne samo s drugim ljudima, nego i s Bogom i samim sobom.  Samoća je stoga duboko protunaravna jer čovjeka lišava istinskog zajedništva.

Kao što materijalno siromaštvo ugrožava materijalni razvoj i opstanak čovjeka te njegovo pravo na posjedovanje materijalnih dobara potrebnih za život, tako samoća, kao jedno od najdubljih siromaštva ugrožava cjeloviti razvoj čovjeka kao osobe. Samoća ugrožava njegovo pravo da posjeduje dobro nad svim dobrima, a to je istinsko zajedništvo s drugim ljudima, Bogom i samim sobom.

U socijalnom nauku Crkve pape Benedikta XVI. iščitavamo jedan od lijekova za samoću – a to je besplatnost. Istinsko zajedništvo je blago koje nema cijenu. Zajedništvo se ne može kupiti i ne može se ničime zaslužiti pa je samim time besplatno. Kršćani tu novost trebaju unijeti u svijet jer znaju da ih je Božja ljubav, besplatno darovana čovjeku, oslobodila samoće na egzistencijalnoj razini. Riječi su pape Benedikta XVI.: „tko vjeruje, nikada nije sam“, što je ujedno i naslov jedne njegove knjige. Ta primljena Božja ljubav navodi čovjeka da daruje ljubav, ona ga konkretno potiče na ljubav prema bližnjemu, koja ne okreće leđa pred samoćom bližnjega nego mu pristupa u pomoć.  Iz te dinamike primljene i darovane ljubavi, kako ističe papa Benedikt XVI., izvire socijalni nauk Crkve (CiV, br. 5) koji u sklopu svojeg načela „povlaštene brige za siromašne“ ukazuje na ovo drugo lice siromaštva. To drugo lice siromaštva jest samoća –  jedno od najdubljih siromaštava koje čovjek uopće može iskusiti.

Marijana Kompes docentica je socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju.