Promišljanja o neradnoj nedjelji – Marino Erceg

Promišljanja o neradnoj nedjelji – od don Jose Felicinovića do danas

U središtu našeg razmišljanja danas tema je neradne nedjelje na tragu promišljanja velikoga paškoga svećenika iz prošloga stoljeća don Jose Felicinovića. Uvid u njegova razmišljanja donosima na temelju zbirke njegovih tekstova objavljenih u knjizi „Katolički socijalni aktivizam“ u nizu Hrvatska katolička baština koji izdaje Glas Koncila.

Don Joso Felicinović ostao je upamćen kao veliki socijalni mislilac i publicist. Na osobit se način kao svećenik i publicist istaknuo u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Utemeljio je časopis Katolik, napisao je više stotina članaka i nekoliko knjiga socijalne tematike. Uz njega je kao vjeroučitelja u Pagu odrastao i nezaboravni Živko Kustić.

Don Joso je u svoje vrijeme organizirao i zadruge i radničke udruge. Tridesetih godina 20. stoljeća aktivno je podupirao i štrajkove radnika u Paškoj solani, koji su se borili za pravednije nadnice i dostojanstveno radno vrijeme. Don Joso je kritički pisao o kapitalizmu, marksizmu i formalnoj demokraciji, suprotstavljajući im ideju sustava koji je prožet vrjednotama kršćanske solidarnosti. U svojim spisima bavio se i pitanjem neradne nedjelje, pitanjem osobito aktualnom i u suvremenom hrvatskom društvu. O potrebi za neradnom nedjeljom don Joso Felicinović davne 1924. godine zapisao je:

„Čovjek ima nerastavivu dužnost da se Bogu klanja kao svome Stvoritelju i Spasitelju, ovo mu je naredio sam Bog. Osim toga je čovjek u nerastavivoj dužnosti da se očuva od svega što bi moglo škoditi tijelu. On mora da živi životom dostojnim čovjeka. Prekomjerni i produljeni rad zahtjeva produljenu napetost razuma i trošenje sile, zato treba pristojan odmor da se obnove istrošene duševne i fizičke snage. Božanski zakon zapovijeda čovjeku da ne radi u nedjelju, a naravni zakon traži redoviti odmor, da tijelo ne oslabi, a pamet ne otupi“.

Pogled na pitanje neradne nedjelje pružila nam je docentica doktorica znanosti Ivana Brstilo Lovrić s Odjela za Sociologiju Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta.

Profesorice, kažite nam što istraživanja pokazuju o stavovima hrvatskih građana o pitanju neradne nedjelje?

Ovom se temom bavilo više znanstvenih i stručnih istraživanja, kao i onih od strane različitih medijskih aktera i u svima njima prevladava uvjerljiva podrška građana uvođenju slobodne nedjelje u trgovine, odnosno u trgovačkom sektoru. Jedno od istraživanja na koje se možemo pozvati rađeno je 2017. godine od strane Franjevačkog instituta za kulturu mira na uzorku reprezentativnog tipa (punoljetnih građana Hrvatske) te se pokazalo da 70 posto njih podržava ograničavanje rada nedjeljom, kao i da bi 68 posto njih bilo osobno važno da ne rade nedjeljom (0.45). Jedno od istraživanja nazvano „Slobodna nedjelja“ iz 2019. godine rađeno od tadašnje zastupnice u EU Parlamentu Marijane Petir i tu se pokazalo da preko 80 posto građana podržava uvođenje slobodne nedjelje. Na tom tragu su i rezultati znanstvenog istraživanja „Cro Laudato si“ rađenog 2020. godine na uzorku od više od 1150 sudionika uz Hrvatsko katoličko sveučilište i partnere, te se i ovdje pokazala uvjerljiva, gotovo stopostotna podrška vjerničke populacije uvođenju slobodne nedjelje, kao i činjenice da bi im osobno bilo važno, ponovno gotovo u stotpostotnoj većini, da osobno ne rade nedjeljom, kao i njihovi prijatelji i njihovi bližnji. Istraživanja mladih, odnosno njihove studentske podgrupacije, također su pokazala da preko 70 posto mladih podržava slobodnu nedjelju u trgovinama. Ukratko, ova, a i druga istraživanja pokazuju da građani Republike Hrvatske prepoznaju vrijednost slobodne nedjelje u trgovačkom sektoru te se zalažu za tu inicijativu.

Razlikuju li se stavovi hrvatskih građana ovisno o demografskoj kategoriji? Točnije, što o neradnoj nedjelji misle mladi, a što ‘stariji‘ radno aktivni stanovnici?

Primjerice, spomenuto nacionalno reprezentativno istraživanje hrvatskih građana pokazalo nam je da kupovinu nedjeljom češće obavjalju mlađe osobe, u pravilu je riječ o studentima i oni su tome vičniji nego što je to slučaj s umirovljenicima. Međutim, iako vidimo da mladi kupuju nedjeljom zanimljivo je istaknuti da oni više od drugih grupacija i više od umirovljenika smatraju da je rad nedjeljom loš, jer povećava različita zaduživanja, potiče građane na dodatnu potrošnju, odvlači ljude u potrošačke centre umjesto da kvalitetno provode svoje vrijeme. I studenti nedjeljnom tipičnom aktivnošću smatraju nedjeljni obiteljski ručak.

Često se kao ‘kompenzacijska mjera‘ za rad nedjeljom osim novčanih naknada spominje i slobodni dan tijekom radnoga tjedna. Može li takav slobodan dan uopće biti kompenzacija za rad nedjeljom?

Često se kompenzacijskom mjerom za rad nedjeljom uz novčane naknade koje nota bene nisu zakonski regulirane, spominje i naknada kroz slobodan dan u tjednu. Međutim, radnici s iskustvom rada nedjeljom ustvrdili su da je takav vid kompenzacije za njih neadekvatan. Naime, upravo je istraživanje „Rad nedjeljom i kvaliteta života“ koje je pokrenuo HKS, Franjevački institut za kulturu mira i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK 2014. godine pokazalo na uzorku sudionika s iskustvom rada nedjeljom u trgovinama da im ništa ne može zamijeniti slobodnu nedjelju i da im, recimo, slobodna srijeda za njih nema težinu ni vrijednost kao što ima slobodna nedjelja. Tu se ponovno pokazalo da neovisno je li riječ o mlađim ili starijim ispitanicima, neovisno o njihovom bračnom statusu, imaju li ili nemaju djecu i nevezano je li riječ o sudionicima iz Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita – svima im je nedjelja imala bitan prioritet nad ostalim danima u tjednu, točnije bila ima je nezamjenjiva ostalim danima u tjednu.

Marino Erceg novinar je Glasa Koncila. Uz redovite vijesti iz Crkve u Hrvatskoj i svijetu, osobito se kao novinar bavi povijesnim temama. Objavio je i nekoliko radova povijesne tematike, a fokus njegovih istraživanja je na povijesti Katoličke Crkve u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća. Doktorand je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.