Problem ovisnosti o kockanju
Emisija socijalni govor Crkve – uređuje Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
Naslov emisije: Problem ovisnosti o kockanju
Hrvatski katolički radio 26.rujna 2024. godine
Urednik: Ante Peran, urednik i voditelj na HKR
Gost:
Dr. sc. Luka Maršić, psihijatar i adiktolog
Dr. sc. Luka Maršić je objasnio zašto ovisnost o kockanju nije samo navika ili loša odluka, nego duboka i složena pojava. Kaže da ljudi oduvijek vole igru i neizvjesnost — već kao djeca, kroz igru otkrivamo svijet i tražimo zadovoljstvo. No, u današnjem svijetu, igra često postaje bijeg od stvarnosti i način da nadoknadimo ono što nam u životu nedostaje: sreću, sigurnost i osjećaj smisla.
Posebno se osvrnuo na suvremeni društveni koncept “čovjeka koji se igra” — čovjeka koji se sve više okreće zabavi i vizualnim podražajima kao obliku bijega. Djeca, iako imaju razvijene kognitivne sposobnosti zbog stalne izloženosti informacijama i slikama, emocionalno ostaju vrlo nezrela. Igraju se po svojim pravilima, ali ne razumiju što je dublje iza toga. S druge strane, odrasli, iako znaju više i svjesni su stvarnosti, često traže igru kao način bijega, ponašajući se kao djeca. Djeca s vremenom izgube iluzije, dok odrasli sve više grabe za njima — i tako se udaljavaju od stvarnog života.
Ovisnost o kockanju, naglašava psihijatar Luka Maršić, nije poput ovisnosti o alkoholu ili drogi, jer se ne temelji na kemijskim supstancama. Ona djeluje na našu percepciju i emocije — zato ju naziva “bolesti duše”. Ne pogađa samo osobu koja kocka, nego i sve oko nje — obitelj, prijatelje, djecu. Statistike u Hrvatskoj pokazuju da je više od pola milijuna ljudi pogođeno nekom vrstom ovisnosti, bilo da je riječ o alkoholu, drogi ili kockanju. Najčešće su to odrasli muškarci, koji bi trebali biti oslonac svojim obiteljima, ali pod teretom ovisnosti gube tu ulogu. Njihova djeca često prerano preuzimaju odgovornost odraslih, dok odrasli ostaju zarobljeni u ponašanjima nalik djeci.
Crkva, kaže dr.sc. Maršić, može pomoći. Iako ne zabranjuje izričito kockanje, ona može biti važna u prevenciji i liječenju. Duhovnost, vjera, strpljenje i osjećaj zajedništva nude alternative — nešto što će ljude ispuniti dublje i trajnije od kratkotrajnog uzbuđenja koje pruža igra. Crkva može biti mjesto edukacije, razgovora i podrške.
Na kraju, psihijatar Luka Maršić poručuje da je važno vratiti se temeljnim vrijednostima: obitelji, vjeri, poštovanju i odgovornosti. Život nije igra stalnih podražaja i brzih zadovoljstava — život je trud, strpljenje i stvaranje smislenih odnosa. Ako zaboravimo na to, izgubit ćemo osjećaj za stvarnost i sebe same.