Emisija socijalni govor Crkve – uređuje Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Naslov emisije:  Konzumerizam i bacanje hrane

Hrvatski katolički radio 28.studenog 2024. godine

Urednik: Ante Peran, urednik i voditelj na HKR

Gost:

s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

Vlatka Burić, volonterka i djelatnica Nacionalnog misijskog ureda

Gošće su istaknule da se i u Hrvatskoj godišnje baci oko 280.000 tona hrane, što znači da svaka osoba u prosjeku baci 72 kilograma hrane godišnje. U cijeloj Europskoj uniji čak petina sve proizvedene hrane se baci, iako bi se njome mogli nahraniti svi gladni na svijetu. U stvarnosti, svakog dana od gladi umre oko 16.500 djece.

Sestra Jelena Lončar rekla je da često kupujemo više hrane nego što nam treba, pa na kraju bacamo kruh i druge namirnice, iako su još jestive. To, kaže, nije samo štetno, nego i grijeh, posebno kad znamo da djeca negdje drugdje gladuju. Prisjetila se vremena kada se s hranom postupalo s poštovanjem, a bacanje nije bilo uobičajeno. Danas, kaže, mnogi žive u duhu uživanja i pretjerivanja, što je papa Benedikt XVI. nazvao problemom modernog mentaliteta. Iako imamo više, često smo nezadovoljniji i prazniji iznutra, pa pokušavamo tu prazninu popuniti kupovinom.

Vlatka Burić dodala je da konzumerizam danas djeluje kao “nova religija”, gdje ljudi misle da vrijede više ako imaju više. Posebno je istaknula ulogu društvenih mreža koje stalno prikazuju slike savršenih života i bogatstva, što stvara pritisak da se stalno kupuje i troši. Ispričala je i osobnu priču kada joj je netko, iz kontejnera s bačenom hranom, ponudio voće koje je bilo još sasvim dobro. Taj trenutak ju je duboko potresao jer je shvatila koliko je nepošteno bacati hranu dok drugi nemaju ništa. Svaki komad bačene hrane, rekla je, kao da je „šamar“ onome tko gladuje.

Najčešći razlog bacanja hrane je što ljudi kupe ili skuhaju previše, pa hrana propadne. Mnogi ne razumiju razliku između oznake “upotrijebiti do” (što znači da se nakon toga ne bi smjela konzumirati) i “najbolje upotrijebiti do” (što znači da je i dalje jestiva, iako možda nije savršene kvalitete). Najčešće se baca kruh, mlijeko, meso, voće i povrće.

Caritas Zagrebačke nadbiskupije već godinama prikuplja hranu i pomaže oko 1500 obitelji i samaca, zahvaljujući donacijama iz škola, župa, trgovina i državnih zaliha. Država također radi na osnivanju “banaka hrane” kako bi višak hrane došao do onih kojima je najpotrebniji.

Vlatka Burić je naglasila da volontiranje nije ništa herojsko, nego dio odgovornog i smislenog života. Vjeruje da djecu treba učiti poštivanju hrane već od vrtića i škole. Dodala je i da se ovaj problem ne može riješiti sam od sebe – potrebna je edukacija i promjena u načinu razmišljanja, posebno u vrijeme Božića, kad često trošimo više nego što nam treba, a zaboravljamo pravi smisao blagdana.

Na kraju su gošće pozvale na zahvalnost, suosjećanje i djelovanje. Naglasile su da ljubav prema drugima nema granica, i da su odnosi s ljudima ono što životu daje smisao. Božić je, poručile su, pravo vrijeme da promijenimo svoje navike i otvorimo srce — da budemo pažljiviji, dijelimo više i gradimo bolje društvo. U konačnici razgovor je ukazao na važnost osobne odgovornosti i solidarnosti u suočavanju s globalnim problemima bacanja hrane i siromaštva. Naglašeno je da je potrebno aktivno djelovati, promicati odgovorniji odnos prema hrani i poticati društvo na promjene koje će dovesti do manje bacanja hrane i većeg dijeljenja s onima kojima je to najpotrebnije. Emisija je time dodatno osvijestila koliko je osobna i društvena odgovornost ključna za izgradnju pravednijeg i odgovornijeg društva, u kojem će se vrijednosti ljubavi, solidarnosti i brige za stvorenje istinski njegovati i živjeti.