Čuje li se glas pape danas?
Emisija Socijalni govor Crkve, koju priprema Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, emitirana na Hrvatskom katoličkom radiju 29. siječnja 2026. godine u 18 sati, bila je posvećena temi: „Čuje li se glas pape danas?“. Temeljni motiv emisije je govor pape Lava XIV. predstavnicima diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj Solici od 9. siječnja 2026. Riječ je o prvom takvom govoru u pontifikatu pape Lave XIV., koji je na pozitivan način odjeknuo u svijetu. Papa Lav XIV. je u svojoj poruci predstavnicima 184 zemlje, koje imaju svoje predstavnike pri Svetoj Solici, govorio o svim trenutačno važnim pitanjima i problemima koji ugrožavaju dosadašnji svjetski poredak i to crkveno – teološkim govorom ili socijalnim govorom Crkve.
Voditelj emisije Ante Peran je na tu važnu temu i za hrvatski crkveni i društveni život ugostio prof. dr. sc. Tončija Matulića, pročelnika Katedre moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i gosp. Davora Ivu Stiera, hrvatskog europarlamentaraca i politologa te iskusnog političara i poznavatelja svjetskih zbivanja.
Polazeći od govora pape Lava XIV. diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici, sugovornici su analizirali dramatične promjene u međunarodnom poretku, povratak „rata u modu“ i slabljenje međunarodnih institucija, osobito Ujedinjenih naroda. U središtu emisije bilo je pitanje čuje li se papin glas u svijetu obilježenom sukobima, geopolitičkim nadmetanjem i krizom multilateralizma, te kako njegov socijalni govor može postati orijentir za male narode i „malog čovjeka“.
Tonči Matulić naglasio je teološku i antropološku dimenziju papine poruke: jedinstvo ljudskog roda kao polazište socijalnog nauka Crkve te oholost (superbia) kao korijen svakog grijeha i svakog rata. Ivo Stier je, s politološkog i povijesnog stajališta, prikazao prelazak iz unipolarnog svijeta u novu fazu nadmetanja velikih sila, ističući važnost čvrstog identiteta i odgovornosti malih država u razdobljima promjene poretka. Tonči Matulić također tumači papin govor diplomatskom zboru kao realan, tjeskoban, ali ne očajan prikaz svijeta, u kojem je polazište socijalnog nauka Crkve jedinstvo cijelog ljudskog roda u Božjem stvarateljskom naumu. Posebno naglašava da, kako kaže Papa, „ne živimo više u epohalnim promjenama, nego u promjeni epohe“: stari hladnoratovski obrasci više ne vrijede i potrebna je duboka preobrazba međunarodnih institucija, osobito Ujedinjenih naroda i Europske unije – novo vino traži nove mješine. Papa priziva svetog Augustina i De civitate Dei te upozorava da je Zapad zaboravom svojih judeokršćanskih korijena ranio vlastiti identitet i postao poput broda bez jasnog cilja.
Sugovornici su posebno istaknuli potrebu obnove multilateralizma, reforme Ujedinjenih naroda te povratka autentičnom dijalogu kao putu prema miru i zaštiti ljudskih prava. U završnom naglasku sudionici su podsjetili da papin socijalni govor ostaje relevantan ondje gdje se brani neotuđivo dostojanstvo svake osobe, promiče opće dobro i gradi kultura mira nasuprot „žaru za ratom“ koji, kako Papa upozorava, sve više obilježava naše vrijeme. Multilateralizam je, prema Ivi Stieru, ozbiljno zakazao, no nije ga dovoljno samo kritizirati: potrebno je spojiti realizam ravnoteže snaga s jasnim vrednotama – dostojanstvom čovjeka i općim dobrom – te obnoviti kulturu istinskog dijaloga, a ne samo pregovaračke tehnike.
U završnici Tonči Matulić ističe neotuđivo ljudsko dostojanstvo kao „posljednju granicu“ koju se ne smije prijeći ni u ratu, osobito u postupanju prema zatvorenicima, migrantima i drugim ranjivima, jer bi napuštanje te osnove značilo prepuštanje ljudi samovolji jačega.
