Županijski stručni skup vjeroučitelja Riječke i Krčke biskupije Predstavljanje knjige Socijalni nauk Crkve u školi i u župi
dr. sc. Leonnel Radinski
Rijeka, 24. svibnja 2025.
Lijep pozdrav svima!
Velika mi je čast govoriti danas pred vama o jednoj izuzetnoj knjizi koja, među ostalim, u svom drugom poglavlju obrađuje povijest socijalnog nauka Crkve. Ova je knjiga tijekom trenutne akademske godine postala moj ključni alat u izvođenju nastave iz područja socijalnog nauka Crkve na Gregorijani. Knjiga mi je služila kao smjerokaz i vodič kroz složenu povijest te izazove socijalnog nauka Crkve. No, nije samo meni bila korisna. Studenti iz raznih dijelova svijeta, koji ne govore jezik na kojem je knjiga napisana, gledali su je s divljenjem, posebno ilustracije koje bih nazvao remek-djelima. Svaka ilustracija pažljivo je odabrana kako bi prikazala nastanak pojedinog dokumenta u njegovom izvornom obliku, što ovu knjigu čini izuzetno korisnim i razumljivim alatom.
Knjiga prije svega pruža pregled ključnih trenutaka u povijesti Crkve i njezina socijalnog nauka te nudi prikaz načina na koji su papinske enciklike oblikovale društveni i politički kontekst. Za svakog papu obrađuju se sažet prikazi njegova pontifikata, ističu se značajni trenutci koji su oblikovali taj pontifikat. Također, uz svakog papu nalaze se i ključni izvodi iz njihovih enciklika uz kratke napomene koje pomažu lakšem razumijevanju važnosti tih papinskih dokumenata. Na primjeru stranica 32 i 33 možete vidjeti povećalo, koje omogućuje promatranje pontifikata pojedinog pape iz bliže perspektive.
Zašto je to bitno? Pa, složio bih se s Max Weberom koji pravi razliku između sociologije i povijesti. Weber kaže da povijest promatra događaje u njihovom izoliranom obliku, što znači da ne nudi idealnotipske smjernice kako djelovati u sadašnjosti na temelju prošlosti, dok sociologija to radi. Koja je, dakle, specifičnost socijalnog nauka Crkve, odnosno povijesti socijalnog nauka Crkve?
Socijalni nauk Crkve, u svojem interdisciplinarnom svojstvu, koristi i integrira povijest i sociologiju, ali ih nadopunjuje teološkim pogledom. Proučava pitanje kako navijestiti Boga u ovome svijetu te postaje instrument evangelizacije.
Socijalni nauk Crkve bavi se rasvjetljavanjem društvenih dezorijentacija tijekom povijesnoga vremena. Primjerice, radničko pitanje, kubanska kriza, obitelj, migracije… On također daje idealnotipska rješenja u svrhu boljitka društva. Tako je supsidijarnost, izum socijalnog nauka Crkve, 1992. godine postala temeljno načelo djelovanja Europske unije. Nadalje, socijalni nauk Crkve gradi na inkluzivnosti koja nije rezultat samo političkih akcija ili radikalnih promjena stanja, već i duhovnog rasta i unutarnjeg obraćenja. Ne polazi samo od akcije, već od obraćenja. Za socijalni nauk Crkve nije centralizacija ključan pojam, nego supsidijarnost. Ne uništenje židovstva i poganstva, nego njihova integracija. Nema više Židov – Grk, kako kaže sveti Pavao.
Uloga socijalnog nauka Crkve i proučavanja njegove povijesti jest uvidjeti način na koji Crkva daje prostor Bogu tamo gdje je predviđena dominacija ekonomije. Nadalje, kroz povijest socijalnog nauka otkrivaju se načini i modeli kojima se Crkva borila za zaštitu ljudskog dostojanstva pred raznim ideološko-ekonomskim dominacijama. Na tom tragu možemo promatrati socijalni nauk Crkve i Crkvu u povijesti kao Davida koji se bori protiv Golijata, velike ideologije koja napada čovjeka, dok Crkva nudi idealnotipske, ali i konkretne odgovore i pridonosi društvenom kretanju prema Božjem naumu.
Posebno bogatstvo ove knjige jest to što u posljednjem dijelu nudi sažet prikaz hrvatske stvarnosti 20. stoljeća. To je jako bitna tema koja nam predočava hrvatsku angažiranost u vezi sa socijalnim naukom Crkve. Neću vam sada otkriti sve, ali želim vam skrenuti pozornost na događaje koje ćete upoznati u knjizi, poput Prvoga katoličkoga sastanka iz 1900. godine (samo devet godina nakon socijalne enciklike Rerum Novarum), socijalnih tečajeva, socijalnih tjedana iz 1930-ih, te posljednja dva održana u proteklih 15 godina. Posljednji je bio 2021. godine i ticao se demografije, iseljavanja i migracija. Iz knjige ćete vidjeti da socijalni nauk Crkve i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a prate aktualne događaje i teme, te kultiviraju bogatu baštinu socijalnog djelovanja koja seže u apostolska vremena.
Također, čitajući ovu knjigu upoznat ćete ljude kao što su Vilko Anderlić i Milan Ivšić, te djelovanje blaženog Alojzija Stepinca, kao i način na koji se Crkva organizirala u razdoblju od 1945. do 1990. godine. Važno je također razumjeti ulogu Drugoga vatikanskoga koncila u otvaranju Crkve prema društvu. To su sve teme sadržane u knjizi i istodobno one koje trebamo proučavati, jer svi ti događaji nisu izolirani; vrijeme nije samo kronos, već je povezano u sebi, te sadašnjost uvijek reflektira ostatke prošlosti.
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a, koji je službeno otvoren 5. ožujka 1998. godine, nastao je kao plod zrelog odgovora Katoličke Crkve na situaciju u novom hrvatskom društvu. On je hrvatski proizvod koji je, poučen temeljnim iskustvima i znanjima, preuzeo zadaću prenošenja i tumačenja socijalnog nauka Crkve, gradeći na prethodnoj baštini. Ideja prvog i sadašnjeg pročelnika Centra prof. dr. sc. Stjepana Balobana bila je još 1999. godine osnivanje ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve u svim biskupijama. Ali to je ostvareno samo u Đakovu (2003.) i Sisku (2011.). Od te ideje nije se ni danas odustalo.
Centar ima bogatu povijest. U svojih 27 godina djelovanja, proveo je mnoge projekte kao što su socijalne tribine, Škola – studij socijalnog nauka Crkve za gospodarstvenike, radni susreti o socijalnom nauku Crkve, studijski dani za političare, istraživački projekti poput European Values Study, okrugli stolovi, emisije i više od 30 tiskanih naslova. Radijske emisije i dalje se emitiraju na Hrvatskom katoličkom radiju s nazivima Blago socijalnog nauka Crkve i Socijalni govor Crkve.
Tridesetogodišnje djelovanje Centra potvrđuje njegov status aktivnog borca za izgradnju hrvatskoga naroda, a ne bezlične hrvatske mase. To je i zadaća vjeroučitelja – podučiti mlade ljude kako se živi i pokreće vlastitim životom, usmjerenim prema Božjem naumu. Razlika između mase i naroda jest to što je masa nešto nepokretno, entitet koji čeka vanjske poticaje, dok narod živi od punine života i ljudi koji ga sačinjavaju. To je definicija naroda koju je Pio XII. iznio u svojoj božićnoj radioporuci, a kojom se u svom djelovanju uvijek vodio i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a.
I upravo zbog toga, vjerujem da ova knjiga može biti izvrstan alat za razumijevanje socijalnog nauka Crkve, njegove povijesti, njegova razvoja u hrvatskom društvu i njegove uloge za hrvatsko društvo, kao i za bolje razumijevanje budućeg pontifikata koji se događa u vrlo zahtjevnom razdoblju. Ova knjiga vas može formirati u smislu načina na koji možemo gledati na prošlost, kako razmišljati o budućnosti, ali i o pitanjima poput umjetne inteligencije, koja postaje sve veća prijetnja čovječanstvu. U današnjem društvu, gdje se učenici sve teže usmjeravaju i odgajaju na način na koji smo mi naučili, socijalni nauk Crkve daje odgovore na pitanja o cjelovitom i solidarnom razvoju čovjeka, a ne samo tehnološkom napretku.
Zbog tih razloga vjerujem da je ova knjiga remek-djelo, koje su i studenti iz raznih dijelova svijeta s divljenjem gledali.
Nadam se da sam vas zainteresirao i pozivam vas da preuzmete svoj primjerak i uputite se na put pomnijeg upoznavanja socijalnog nauka Crkve i evangelizacije putem socijalnog nauka Crkve.