Gavran ukazao na potrebu za zauzetije crkveno djelovanje u odgoju vjernika za preuzimanje odgovornosti u političkim službama

Političko djelovanje u svjetlu vjere i socijalnog nauka Crkve bilo je tema druge emisije „Socijalni govor Crkve“ emitirane u utorak, 26. studenoga, na Hrvatskom katoličkom radiju. Emisiju priređuje Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, a uređuje i vodi stručni suradnik Centra Zvonimir Ancić. Gost je bio Zdravko Gavran, publicist, prvi predsjednik Hrvatskog katoličkog zbora MI, početkom devedesetih neko se vrijeme aktivno bavio politikom, a od 1995. radi u Ministarstvu vanjskih poslova. Autor je osam knjiga među kojima i knjige „Svjetla i sjene slobode – razmišljanja o hrvatskom katolištvu u demokraciji“.

Gosp. Zdravko Gavran i mr. sc. Zvonimir Ancić

Poslušajte emisiju

 
Politika je svaka djelatnost koja ima sveze s vlašću, bilo da se radi o obnašanju, borbi ili održavanju na vlasti. Uz to gost je pojasnio da u programskom smislu politika ima i praktični sadržaj. U engleskom jeziku se razlikuje politics kao aktivno bavljenje politikom, a policy su sadržaji pojedinih politika. Uglavnom politika je uvijek povezana s vlašću vladanjem i upravljanjem nad određenom zajednicom od lokalnih pa do državnih. Posebice se riječ politika koristi na razini države, a u posljednjih nekoliko desetljeća se kao subjekti vlasti pojavljuju nadnacionalne, multilateralne asocijacije, poput npr. Europske unije, na koje se prenosi određeni dio vlasti. Gavran je istaknuo da u najnovije doba u politiku sve više ulaze i udruge civilnoga društva, odnosno građanske inicijative, poput npr. referendumskih, što je pokazatelj da se prostor političkog djelovanja sve više širi i poprima različite oblike. Osvrnuvši se na povijest političke misli Gavran je primijetio kako je u judeokršćanskom kontekstu sve do Francuske revolucije vlast promatrana, kako to sv. Pavao kaže, kao nešto što dolazi odozgo od Boga (Rim 13, 1). Zbog toga je čovjek u religioznom smislu bio pozvan poštovati vlast koja u tome smislu nije samo stvar moći nego i Božje davanje. Od Francuske revolucije koja je svrgnula i pogubila kralja, slojevi naroda preuzeli su vlast u parlamentu. Tad vlast počinje dolaziti odozdo, počinje se birati, a ne više nasljeđivati kao prije.

Tumačeći kontekst Kristovih riječi „Podajte, dakle, caru carevo, a Bogu Božje.“(Mt 22, 21), gost je istaknuo da njihova temeljna poruka da Krist nije došao revolucionarnim putem, nasilno, stvoriti bolji svijet, Kraljevstvo Božje, nego mirnim putem. Odnosno svjestan univerzalnosti istočnoga grijeha među ljudima, poziva na unutarnju promjenu, na obraćenje koje će u konačnici imati učinke na širu zajednicu. Temeljno kršćansko usmjerenje je steći vječni život, ali uspostava kraljevstva Božjega počinje ovdje na zemlji i zadaća je kršćana uprisutniti ga u svojoj sredini. Osvrnuvši se na socijalni nauk Crkve s obzirom na politički angažman vjernika, Gavran je podsjetio kako je nakon Francuske revolucije koja je donijela rastući sekularizam i industrijske revolucije sa svim njezinim izazovima poput dolaska velikog broja ljudi sa sela u grad, nepoštivanja radničkih prava itd., Crkva nastojala odgovoriti na novonastalu situaciju pozivajući se na načela pravednosti, istine, poštivanja ljudske osobe, pomirenje, opraštanje. Težište je bilo na socijalnoj pravednosti kako bi se smanjile razlike između dobrostojećih i siromašnih i stalo na kraj raslojavanju društva u tome smislu.

Govoreći o prigovorima koji se javljaju našoj javnosti da se u nekim stvarima Crkva previše, a u nekima premalo oglašava u javnom prostoru, Gavran je istaknuo kako je Drugi vatikanski sabor jasno naznačio autonomiju svjetovnih stvarnosti i vlasti u odnosu na crkveno duhovne i obrnuto. No, vjernik u svojem djelovanju mora biti vođen evanđeoskim i crkvenim naukom kako ne bi došao u koliziju s tim naukom koji obvezuje svakog vjernika u cjelokupnosti njegova života pa i na političkom području. Kao nešto što je danas jako prisutno u politici, a što se prema njegovom mišljenju premalo spominje u crkvenim dokumentima, istaknuo je problem traženja i pogodovanja vlastitim interesima u političkome djelovanju. Mišljenja je da na to treba puno više upozoravati.

Na tragu enciklike pape Ivana Pavla II. o vjernicima laicima “Christifideles laici” u emisiji je naglašeno da se vjernici laici ne mogu “nipošto odreći sudjelovanja u ’politici’”. Osim toga nipošto “ne mogu biti opravdanje ni za skepticizam ni za povlačenje kršćana iz politike optužbe o laktašenju, idolatriji vlasti, sebičnosti i korupciji kad je riječ o nosiocima vlasti, članovima parlamenta, vladajuće klase, političke partije, kao ni dosta rašireno mišljenje da je politika mjesto neizbježne moralne opasnosti«. Slabosti koje dolaze do izražaja u političkome životu nipošto ne mogu biti izlikom da vjernici izbjegavaju djelovanje na političkome području. I slavni je Mounier u svoje vrijeme upozorio da „kršćanin mora voditi računa o onome što je svijet umjesto njega učinio svaki put kad je on napustio igru“. Gavran je istaknuo potrebu zauzetijeg crkvenog djelovanja na području odgoja na svim razinama od župne pa naviše kako bi se vjernike što bolje pripremilo i odgojilo za preuzimanje odgovornosti u raznim političkim službama.

Osvrćući se na demokratske promjene u Hrvatskoj s početka 90-tih godina prošloga stoljeća koje su dodatno bile opterećene velikosrpskom agresijom, Gavran je istaknuo kako je naglasak više bio stavljen na nacionalno i državno osamostaljenje, a da se nije dospjelo puno poraditi na unutarnjem uređenju države i društva. Bilo je tu i neznanja i nesnalaženja. Nije se formirala s kršćanskog gledišta konceptualna podloga hrvatske politike. U tome smislu istaknuo je nužnost kako blago socijalnog nauka Crkve pretočiti u konkretnu politiku kako bi vjernici imali stranke i kandidate koji ih reprezentiraju u sferi politike.

Emisija je završena najstarijom molitvom Crkve za građanske vlasti koju je u svojoj Poslanici Korinćanima zapisao sveti Klement Rimski papa: »Gospodine, daj [im] zdravlja, mira, sloge, ustrajnosti da mogu bez zapreke izvršavati vlast koja im je povjerena. Ti, Gospodine, nebeski kralju vjekova, daješ ljudskoj djeci slavu, čast i moć na zemlji. Stoga, Gospodine, upravljaj njihovim odlukama, da čine što je dobro i što se tebi sviđa te tako uzmognu pobožno, mirno i blago izvršavati vlast koju si im ti povjerio da budu dostojni tvoga milosrđa.«

Iduća emisija je na programu 28. siječnja 2020.