Suočavanje jedinica lokalne i regionalne samouprave s problemom demografije i socijalna ulaganja Hrvatske u djecu i obitelj

Gosti emisije Socijalni govor Crkve 2. prosinca 2021. godine u kojoj je bilo govora o suočavanju jedinica lokalne i regionalne samouprave s problemom demografije te o socijalnim ulaganjima Hrvatske u djecu i obitelj bili su prof. dr. Zdenko Babić s katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i demograf dr. Domagoj Novosel koji su sudjelovali i na 6. hrvatskom socijalnom tjednu (HST).

ZDENKO BABIĆ, DOMAGOJ NOVOSEL I ZVONIMIR ANCIĆ

 

Na početku emisije gosti su prenijeli svoje pozitivne dojmove o 6. HST-u naglašavajući kako se Crkva aktivno uključila te preuzela odgovornost potaknuti sve relevantne dionike hrvatskoga društva na ozbiljno promišljanje o ključnim temama hrvatske sadašnjosti i budućnosti.
Dr. Novosel je istaknuo kako loši demografske trendovi kod nas traju desetljećima, a intenzivirali su se poslije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju 2013. U samo 7 gradova i 27 općina, od ukupno 555 jedinica lokalne i regionalne samouprave, prošle godine imali smo pozitivan prirodni prirast. A sve županije imaju negativan prirast. Malo je vjerojatno da će se ti trendovi u dogledno vrijeme promijeniti. 2018. tadašnje Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku počelo je stvarati bazu podataka mjera koje jedinice lokalne samouprave poduzimaju kako bi poboljšale demografsku situaciju na svome području. Nakon toga se započelo s konferencijama koje su trebale prikazati primjere dobre prakse na terenu. One su održavane u manjim središtima. Nažalost javnost malo zna o tim mjerama.
Ipak istaknuta je važnost osmišljene državne politike na tome području. Već je napravljeno nekoliko strategija koje se ne provode. U tijeku je izrada najnovije strategije koja se međuresorno priprema. U njoj će svoje mjesto naći i lokalna samouprava. Dr. Novosel je istaknuo da je previše jedinica lokalne samouprave i da je u takvoj situaciji teško donositi mjere.
Dr. Babić je istaknuo da je trend u Europi da se sve više govori o socijalnim ulaganjima. Europska komisija je 2013. donijela paket socijalnih ulaganja preporučivši zemljama članicama idu u tome smjeru. Radi se o ulaganjima kojim se jača ljudski kapital, a u tome smislu se posebna pozornost posvećuje ulaganju u djecu. Znanstveno je dokazano da takva ulaganja u djecu donose značajne povrate. A još je veći povrat ulaganja u siromašnije obitelji. Tu se radi o preventivnim zahvatima koji dugoročno donose vrlo pozitivne rezultate. Dva su osnovna oblika ulaganja u obitelji i djecu: novčani transferi i socijalne usluge. Dr. Babić se založio za to da roditelji sami mogu izabrati i jedno i drugo, a ne da se novčani transferi uvjetuju npr. uskratom boravka djece u vrtićima.
Oko 96 % jedinica lokalne samouprave daje određenu naknadu kod rođenja djeteta. Visina naknade ovisi o financijskim mogućnostima pojedinih mjesta. Nije sve jedno koliki se iznos daje za svako pojedino dijete napose za treće i dalje jer upravo treće i svako slijedeće dijete bitno utječu na demografsku sliku. Posebno pozitivnu bilancu imaju gradovi sateliti koji nastaju na rubovima velikih gradova i u koje doseljavaju mlade obitelji.
Istaknuto je da bi država trebala posebno reagirati u području stambenog zbrinjavanja gradeći obiteljske kuće u okolici velikih gradova. Mali stanovi u gradovima nisu rješenje jer u takvim slučajevima je obitelj osuđena na jedno do dva djeteta.
Gosti su se osvrnuli i na odluku gradskih vlasti u Zagrebu kojom se bitno smanjuje naknada za roditelje odgajatelje. Istaknuli se da je mjera koja je donesena 2016. godine imala svojih nedostataka s obzirom na to da korisnici nisu smjeli djecu upisivati u vrtiće te da su protokom vremena bitno narasli financijski izdaci što je upućivalo na to da nije pozorno pripremljena. No, i unatoč tome mjeru nije trebalo tako drastično rezati nego samo doraditi. Ostavljen je prekratak rok za prilagodbu, a k tome nema dovoljno mjesta u vrtićima te je veliko pitanje gdje će roditelji upisati djecu u vrtiće, a k tome hoće li uopće i međuvremenu uspjeti naći posao. Stoga postoji veliki rizik od porasta dječjeg siromaštva i drugih socijalnih problema. A ta je mjera ipak donijela određenih demografskih pomaka te je za skoro 30% porastao broj trećerođene djece.
Dr. Babić je pokazao na primjeru Poljske kako treba sustavno raditi na demografskoj politici. Poljaci su uveli univerzalni dječji doplatak od otprilike 110 eura po djetetu. Tijekom tri godine Poljska je tako došla u krug zemalja koje najviše izdvajaju za djecu i obitelji u prosjeku između 2,2 i 2,5 BDP-a. U Hrvatskoj se iznos dječjeg doplatka nije mijenjao od 2007. godine, a uvjetovan je cenzusom koji je sada 2300 kn.
U svakom slučaju nužna su ulaganja u obiteljsku politiku kako bi se dogodili pomaci, zaključeno je na kraju emisije.