Dijalog u Crkvi i u društvu

Tema emisije Socijalni govor Crkve 17. veljače 2022. bila je dijalog, a gosti su bili dr. Danijel Labaš, redoviti profesor i pročelnik odsjeka za komunikologiju Fakulteta Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i poslijedoktorand na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. Jakov Žižić.

DANIJEL LABAŠ I ZVONIMIR ANCIĆ

 

Odgovarajući na pitanje što je to dijalog dr. Labaš je istaknuo kako danas živimo užurbano i na način koji na s nuka da o sebi mislimo kako smo mi sami centar svijeta. A kako osnovno u dijalogu treba biti to da je drugi protagonist razgovora, a ne ja koji govorim i za sebe mislim da sam u centru pozornosti. Drugi preduvjet za dijalog jest biti odgovoran za drugoga. Ključ svega je pak, umijeće koje smo pomalo izgubili, a to je umijeće slušanja, rekao je dr. Labaš, i dodao kako puno govorimo i razgovaramo međusobno ali se zapravo uopće ne slušamo i ne čujemo. Treba ponovno razvijati želju saslušati drugoga i čuti njegove argumente. Postali smo jako površni u razgovorima i imamo osjećaj samo za svoju patnju i svoju bol. Heideger je jednom zapisao da mi danas kao da živimo u nekoj bolnici i kad uđemo u nju mi počnemo misliti samo o sebi i samo govorimo o svojim bolestima i problemima. I Crkva kaže da je Bog čovjeka stvorio da bude s drugim, ne da ostane sam. I Isus poziva prvo dođi i vidi, a onda i čuj poruku.
Svatko treba promišljati o svojem načinu komuniciranja i ophođenja. Svi mi u svom životu, istaknuo je dr. Labaš, imamo dobrih i loših trenutaka, znamo biti zatvoreni komunikaciji. Važna je svijest da je svatko od nas najodgovorniji za komunikaciju u hrvatskom društvu. Treba preispitivati tu komunikaciju, a napose onu na društvenim mrežama koja je donijela površnost u komunikaciju i neslušanje, pojačane emocije. To dovodi do nekomunikativnost i neodgovornost. To je javno izgovorena riječ. Nažalost ljudi se na mrežama postavljaju tako kao da posjeduju cijelu istinu, a do istine dolazimo u dijalogu s drugima, rekao je dr. Labaš.
Posebno je važan stav poniznosti u komunikaciji. Uz to važna su i dijela, biti svjedok jer primjeri privlače više od bilo kakvog govora. Govoreći dalje o raznim mjestima i miljeima za dijalog dr. Labaš je istaknuo da župe mogu biti privilegirano mjesto takvog djelovanja. Za taj okvir dijaloga su bitni i odgojno obrazovne ustanove kao i udruge civilnoga društva.
Dr. Žižić prenio je iskustvo rada u udruzi Akademiji za politički razvoj, gdje je neko vrijeme bio izvršni direktor, a koja okuplja mlade ljude različitih svjetonazora. Kroz radionice i seminare je od 2004. prošlo oko 500 ljudi. Radi se o heterogenoj skupini ljudi koja zajednički promišlja o nekim važnim društvenim temama. U toj komunikaciji među njima, ali i općenito dr. Žižić je istaknuo važnost osobnog susreta koji je bitno drugačiji od kontakata putem društvenih mreža. Svrstavanje nije loše, to je neka naša odrednica, ali problem nastaje kad te prtljage koje nose naši identiteti u vidu pripisanih značenja, etiketa i drugih predrasuda prevladaju u odnosima. Osvrčući se na dijalog u političkom miljeu dr: Žižić je istaknuo da živimo u vremenu medijizirane politike gdje mediji u politici naglašavaju ono negativno i kontroverzno te stoga političari koriste svađalački i općenito žešći govor misleći da drugačije ne mogu privući pažnju medija. A motiv medija je zapravo profit. Nažalost, živimo u vremenu koje nije naklonjeno dijalogu, zaključio je dr. Žižić.
Živimo u promijenjenom svijetu u kojem su nam društvene mreže u kojem su nam društvene mreže otvorile kanale komuniciranja do neslućenih razmjera. Za nas Internet ne treba biti džungla nego, kako je govorio dr. Brajša trebamo razgovarati o svojem razgovoru, biti svjesni načina na koji razgovaramo s drugima. Komunikaciju treba vježbati i nikad ne zaboraviti da dobra komunikacija počinje aktivnim i pozornim slušanjem, zaključio je na kraju emisije dr. Labaš.