Opcija za siromašne

Tema emisije Socijalni govor Crkve 17. ožujka 2022 bila je opcija za siromašne, a gost je bio Dragutin Goričanec, župnik Župe Svetoga Križa u Završju koji je uz to i povjerenik Zagrebačke nadbiskupije osoba s posebnim potrebama, duhovnik u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije i duhovnik Humanitarne udruge Job.

DRAGUTIN GORIČANEC I ZVONIMIR ANCIĆ

 

Na upit što ga je najviše potaklo da se bavi siromašnima i osobama s ruba društva vlč. Goričanec je podsjetio da je njegova majka sama prehranjivala obitelj s troje djece. Otac je dvaput pokušao majku ubiti kolcem u staji tako da se morala maknuti od njega. Unatoč tome je radosno živjela život s velikom vjerom i s malo zemlje kojom je prehranila svoju obitelj i još je davala drugima. Kad imamo vjere i živimo s Kristom uvijek ćemo imati dovoljno za svakodnevni život. Zato kod ljudi u potrebi prvo želim vidjeti kakav je njihov život s Bogom, jer kad se taj odnos popravi onda je i sve ostalo blagoslovljeno, istaknuo je vlč. Goričanec. Govoreći o svojim počecima rada s osobama s invaliditetom rekao je da je to počeo činiti još za vrijeme svojih studentskih dana te da je posebno kod njih prepoznao želju i potrebu da putuju i iskuse nešto novo budući da su često bili vezani za kolica u zatvorenom prostoru svojega doma. Zato je najprije nabavio kombi, a onda kad je u Lurdu vidio specijalizirane autobuse za osobe s invaliditetom odlučio je i sam pribaviti jedan takav. Nakon nekoliko godina, kako je rekao sna i molitve nastala je Udruga Job koja je uspjela pribaviti takav prilagođeni autobus. Na tim putovanjima se uključuju i osobe koje nemaju neki invaliditet. Vlč. Goričanec je posvjedočio da se ne zna tko kome više pomaže jer, uvjetno rečeno zdrave osobe, dobiju jako puno od osoba s invaliditetom i počnu život gledati drugim, zahvalnijim očima. Na putovanjima vlč. Gorčancu je iznimno važno misijsko djelovanje gdje zapravo svim svojim aktivnostima nastoji približiti Krista.
U životu je važno napraviti iskorak prema drugim ljudima koji su u nevolji. Dovoljno je za početak jednostavno priupitati kako možemo pomoći. Neka je djevojka jednom rekla da bi mogla gurati nekoga u kolicima, ali da nikad ne bi mogla oprati i okupati takvu osobu. Vlč. Goričanec joj je rekao da je razumije, jer ni njemu nije bilo svejedno kad je prvi put morao tako nešto učiniti, ali mu je pomoglo to što je pomislio što bi bilo da sam ja u takvoj situaciji, kao i Kristov poticaj da Njemu činimo ono što činimo najmanjima. Kad se jednom probije ta barijera onda ništa drugo nije problem.
Mi kršćani smo pozvani živjeti evanđelje, ne samo o tome govoriti te se zato valja moliti da imamo otvorene oči srca kako bismo mogli prepoznati kome treba pomoći, istaknuo je velečasni prenijevši nedavni slučaj zbrinjavanja dvojice braće čija je trošna kućica teško stradala u nedavnom potresu. Spomenuo je i slučaj bivšeg zatvorenika koji je 47 godina proveo u zatvoru. On je vlč. Goričancu ispričao svoju potresnu životnu priču kako je još kao dječak doživio teško zlostavljanje u obitelji iz koje je kasnije pobjegao i preživljavao krađom i razbojništvima. Kad je prvi put izlazio iz zatvora shvatio je da zapravo nikoga nema na ovome svijetu kome bi došao i pod čiji krov bi se mogao skrasiti. Zato je opet nastavio po starome žudeći na neki način za zatvorom jer je samo to bilo mjesto gdje je mogao kakvu takvu sigurnost, smještaj i hranu. Takvi ljudi su ispit savjesti za nas katolike, jer kako je moguće da kraj nas se takvi ljudi osjećaju odbačenima i nezaštićenima, istaknuo je vlč. Goričanec koji je potom govorio o svojem apostolatu među prostitutkama. Jedne zimske večeri pristupio je jednoj prostitutki i upitao je koliko košta sat razgovora s njom. Ona je bila zatečena, jer je u trideset godina bavljenja tim poslom nikad nitko nije pitao kako je i da želi s njom razgovarati. Ispričala mu je svoju potresnu sudbinu samohrane majke, strankinje u našoj zemlji, koja nije znala kako prehraniti svoju djecu. Vlč. Goričanec joj je ponudio pomoć i tako je izvukao iz ralja prostitucije te je kasnije bila krštena i počela živjeti dubokim vjerničkim životom.
Spomenuo je i slučaj djevojke koja mu je otkrila da njezini roditelji uopće ne znaju čime se bavi te da će se prostitucijom baviti još koju godinu i onda se ubiti. Ponovno je upozorio na to da mi katolici moramo obaviti ispit savjesti u smislu što sve propuštamo učiniti za ljude u potrebi koji nas okružuju.