Djelovanje Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve – Dubravka Petrović Štefanac

 

Svečane prigode, obljetnice pravi su trenutci za zapitati se je li se ispunila zadaća koja se bila postavila pred subjekt koji je osnovan. S povijesnim odmakom od nešto više od 25 godina slobodni smo o Centru za promicanje socijalnog nauka Crkvepostaviti nekoliko pitanja: je li Centar ispunio zadaće koje su stavljene pred njega? Bi li bilo kakve razlike u Crkvi i u društvu u Hrvatskoj da Centar nije osnovan i da ne postoji? Je li on ostao vjeran sebi ili bi trebalo preorijentirati razmišljanje? Ima li smisla u tome što se radi u Centru ili se prije radilo?

Prilikom osnivanja, 1996. godine, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve na sebe je preuzeo sljedeće zadaće: promicanje duha, načela i smjernica socijalnog učenja Crkve, pripremanje planova i programa za tribine i konferencije, informiranje i pružanje stručne pomoći svim subjektima u društvu i u Crkvi koji se zanimaju za socijalno učenje Crkve i njime se bave, pripremanje i izdavanje znanstvenih i drugih publikacija s područja socijalne tematike, izučavanje i istraživanje konkretne crkvene i društvene situacije te prikupljanje informacija o društvenim događajima u hrvatskom društvu (usp. Statut Centra, čl. 7). Primarna zadaća među njima svakako je promicanje bogatog sadržaja socijalnog učenja Crkve u crkvenu i društvenu stvarnost kao i njegova vidljivost, konkretno oživotvorenje u tumačenju društvene stvarnosti na cjelovit način. U tom kontekstu ispunjenja i ostvarenja zadanih zadaća, djelokrug rada Centrauključivao je brojne radne, stručne i znanstvene susrete i simpozije za manje i veće skupine ljudi kroz koje je nepoznati ili premalo poznati socijalni sadržaj Katoličke Crkve ulazio u crkveni i društveni prostor. Svakako su među najpoznatijima tzv. Centrove socijalne tribine, koje će većina ljudi navesti kao prvu asocijaciju na ustanovu Centra. Tribine, koje su se održavale kroz devet godina – u svakom ciklusu, obično u korizmenom vremenu, po jednom tjedno kroz četiri uzastopna tjedna – okupile su stručnjake s različitih područja, koji su poticali javnost na razmišljanje i zajedničko traženje rješenja o različitim aktualnim socijalnim temama i događajima. Uz organizaciju socijalnih tribina Centar je kroz brojne susrete, primjerice s mladima u visokom obrazovnom sustavu, članovima udruga pod socijalnim vidom i drugim zainteresiranim vjernicima laicima bio prepoznat – i još uvijek jest – kao mjesto suradnje, mjesto u kojem se svaki dobronamjeran pojedinac osjeća dobrodošlim i poštovanim te može kroz sadržaj koji nudi socijalni nauk pronaći za sebe novu motivaciju i smjerokaz za život.

Želeći jasnije uvidjeti konkretno stanje u društvu, a to je moguće ako se tome izučavanju i istraživanju pristupa ozbiljno uključujući spoznajne doprinose s različitih znanstvenih područja, Centar je na osobit i zauzet način njegovao dijalog s drugim humanističkim i društvenim znanostima. Ta značajka interdisciplinarnosti, koju Centarnjeguje od svojih početaka, na poseban način vidljiva je u godinama, kada su se u sklopu njegovih mogućnosti,provodila socijalna i religijska istraživanja. Različitostima prilaziti s otvorenim umom i srcem te širiti pozitivno okruženje za stvaranje i razvijanje kulture dijaloga, bila je temeljna motivacija Centra, koja je u njemu ostala trajno. Otvorenost dijalogu i postajana suradljivost kroz proteklo razdoblje rezultirale su razvojem bogate izdavačke djelatnosti,koja je dosegnula broj od 30 različitih knjiga s mnogim, tada aktualnim temama, od kojih su neke aktualne i danas, primjerice pitanje demografije i obitelji, čovjekov rad, opće dobro, pitanja identiteta, vrednota i dr.

Čovjek se ne može odvojiti od pitanja istine i smisla društvenoga života, jer društvo nije nikada stvarnost koja je izvan samog njegovog postojanja. U tom društvu Crkva pomaže čovjeku na putu spasenja svojim socijalnim naukom kao „instrumentom evangelizacije“ (Ivan Pavao II., CA, br. 54) kad god se u pitanje postavljaju temeljna i neotuđiva prava čovjeka iz širokog spektra svakodnevnog života, od svijeta rada i poduzetništva, politike u širem smislu riječi, prava, kulture i dr. Djelovanje Centra kroz različite aktivnosti pokazalo je da Crkva u Hrvatskoj i dalje treba nastaviti promicati i približavati bogati sadržaj svoga socijalnog nauka, kako u Crkvi – među svećenicima i vjernicima laicima -, tako i u društvu općenito. Tijekom godina rada Centar je imao dobro razvijenu popularizacijsku dimenziju djelovanja, koja se mogla zamijetiti u broju suradnika i prijatelja koji su se okupili za svečani jubilej prošle godine. No, potrebe i mogućnosti koje pruža socijalni nauk Crkve ukazuju na vidljiv nedostatak ljudi, koji će i u budućnosti, s novim izazovima znati na zanimljiv i karizmatičan način socijalni nauk i u Crkvi i u društvu učiniti poznatim i vidljivim. Stoga je nužno učiniti napor i treba uvijek vjerovati da se može učiniti nešto više. Samo onoliko koliko u svojoj svakodnevnici više prigrljujemo blago što nam pruža raznoliki sadržaj socijalnog nauka Katoličke Crkve, toliko će biti vidljivo u nama i po nama njegovo stvarno bivovanje.  

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta 2001. godine. Nakon prve godine poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2002. godine nastavila je studij na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija). Doktorirala je 2006. godine s temom „Der Einfluss der Katholischen Kirche Kroatiens auf die soziale Situation des Landes nach dem Wendepunkt im Jahr 1990 bis 2005. Hirtenbriefe und Lehramt der Kardinäle Franjo Kuharić und Josip Bozanić; wissenschaftliche Symposien und Kongresse mit sozialer Thematik“ (Utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj na društvenu situaciju zemlje nakon promjene 1991. do 2005. Poslanice i učiteljstvo dvojice kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića; znanstveni simpoziji i kongresi socijalne tematike). Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine. Vanjska je suradnica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.