Crkva kao zajedništvo – Zoran Turza

Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitira HKR u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve. Emisiju je pripremio izv. prof. dr. sc. Zoran Turza, profesor na Katedri za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

FOTO: UNSPLASH/ VATIKANSKI GRAD

5.10.2022.

Poslušajte emisiju

U nazivu ove emisije spominje se riječ „Crkva“. Iz srca „Crkve“ proizlazi njezino poslanje i njezino blago, odnosno socijalni nauk Crkve. Kroz mjesec listopad želim zajedno s vama promišljati o Crkvi u 21. stoljeću, odnosno o njezinim glavnim karakteristikama koje mogu biti od pomoći za razumijevanje položaja vjernika u Crkvi 21. stoljeća i svijetu. Danas želim s vama podijeliti nekoliko misli o Crkvi kao zajedništvu.

Tema Crkve kao zajedništva velika je tema kojoj sv. Pavao posvećuje veliku pozornost spominjući tu riječ 14 puta u svojim spisima. On ističe kako je Bog taj koji poziva u zajedništvo sa svojim Sinom Isusom Kristom te kako su „čaša blagoslovna“ i „kruh koji lomimo“ zajedništvo tijela Kristova. U Prvoj Ivanovoj poslanici ova vertikalna dimenzija zajedništva proširuje se na horizontalnu: to se zajedništvo s Kristom proširuje na zajedništvo s ljudima. Zajedništvo s Bogom i zajedništvo s ljudima su temeljne dimenzije Crkve koje u različitim svojim ostvarenjima u živoj zajednici vjernika kroz povijest poprimaju različite oblike. Postavljam s vama danas zajedno pitanje: kakvo je to zajedništvo danas?

Na tragu dokumenata Drugog vatikanskog koncila, poslijekoncilskih papa sve do pape Franje može se izdvojiti nekoliko karakteristika Crkve shvaćene kao zajedništvo: Crkva kao zajedništvo u različitosti, Crkva je misionarska, Crkva je mjesto susreta.

(1) Crkva je zajedništvo u različitosti. U Crkvi svaki član po sakramentu krsta ima jednako dostojanstvo, krsno dostojanstvo, dostojanstvo Kristovog učenika. Biti Kristov učenik nije statična kategorija, nego dinamična kategorija koja uvijek potiče na živo, egzistencijalno, kreativno i plodonosno življenje toga zajedništva u različitosti u Crkvi odnosno župnim zajednicama i obitelji. Različitosti su temelj promjene, života i rasta u Kristu. Kao što u obitelji postoje različitosti iz kojih nastaju drugačiji stavovi i pogledi, tako i u Crkvi postoji bogatstvo stavova i pogleda. Postoji opasnost da se različitosti pretvore u suprotnosti koje mogu narušavati zajedništvo. Veliki teolog Johann Adam Möhler u 19. stoljeću pisao je o postojanju suprotnosti unutar Crkve čije zajedništvo osigurava Duh Sveti. Na taj način želio je istaknuti kako je Crkva živa zajednica, a ne statična kategorija. Stoga su sve suprotnosti koje postoje u Crkvi, župnim zajednicama i obitelji zapravo model života Crkve. Dakako, suprotnosti se ne bi trebale pretvoriti u protivljenja i raskole, upravo zbog činjenice da sve suprotnosti ujedinjuje Duh Sveti u Isusu Kristu.

(2) Crkva je misionarska. Okupljeni od Boga u zajedništvo kršćani su pozvani nastaviti Njegovo djelo spasenja, u Njegovo ime okupljati u jedinstvo u različitosti. Crkva je stoga uvijek, a danas na specifičan način, misionarska. Svaki je kršćanin u tom smislu odgovoran da na kreativan način iziđe iz ustaljenih crkvenih obrazaca ponašanja i pronađe skrivene puteve do ljudskih srdaca kako bi se svaki čovjek osjetio ljubljen, to jest pozvan u zajedništvo u koje Krist poziva. Papa Franjo često puta piše i govori o Crkvi koja izlazi. Abraham, Mojsije, Jeremija i mnogi drugi biblijski junaci su izašli, kako papa Franjo piše: „iz vlastite udobnosti i imali hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja.“ (EG 20) Snaga misionarskog zalaganja i evangelizacije proizlazi iz jednostavnosti srca a snagu dobiva iz nježnosti i ljubavi kakvu je posebice u svome srcu gajila Marija koju papa Franjo naziva „zvijezdom evangelizacije“.

(3) Crkva je mjesto susreta. I to mjesto susreta sa samim Bogom. Ona je jednostavno par excellance znak Božje blizine. Također, svaki je kršćanin, pozvan da Kristovo lice otkrije, a ne zakrije, svakom čovjeku. Stoga je Crkva zajednica vjernika koja uvijek ima za cilj približiti Krista svakom čovjeku. Bog se čovjeku učinio blizim, bliskim prijateljem, bratom u Isusu Kristu. Crkva je znak te blizine, a svaki kršćanin promicatelj, zagovornik, promotor Božje blizine.

Crkva trećeg tisućljeća stoga će po svoj prilici biti ono što je bila, a na različiti način: zajedništvo različitosti,  misionarska i mjesto susreta s Bogom.

Zoran Turza

Izv. prof. dr. sc. Zoran Turza, profesor je na Katedri za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Doktorski rad pod nazivom “Hermeneutički zaokret Davida Tracyja: od Blagoslovljenog bijesa za redom do Analoške imaginacije” obranio je 2015. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao vjeroučitelj.