Očuvanje zajedničkog doma je također vjersko pitanje

Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ subotom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremio Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije u miru na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.

FOTO: UNSPLASH

15.10.2024.

Prije godinu dana, 4. listopada 2023., na blagdan svetog Franje Asiškoga papa Franjo je objavio socijalni dokument, Apostolsku pobudnicu o klimatskoj krizi pod naslovom „Laudate Deum – Hvalite Boga“. Premda je taj sadržajem kratki crkveni dokument ubrzo preveden na hrvatski jezik, nije u hrvatskoj crkvenoj i društvenoj javnosti zadobio odgovarajuće značenje. Stoga je prva obljetnica toga iznimno važnog dokumenta o klimatskoj krizi prigoda da se iznova ukaže na njegovo značenje s posebnim osvrtom na ulogu vjernika u aktivnoj borbi za očuvanje zajedničkoga nam doma, svijeta u kojem živimo koji je Božje stvorenje upravo onako kako to piše na prvoj stranici Svetoga pisma. Bog je sve stvorio, i živo i neživo, i biljke i životinje a vrhunac stvaranja, tog Božjega djela, jest čovjek stvoren na sliku Božju.

Bog je sve stvorio, i živo i neživo, i biljke i životinje a vrhunac stvaranja, tog Božjega djela, jest čovjek stvoren na sliku Božju.

Umjesto da se čovjek kao slika Božja odgovorno brine za sve stvoreno on svojim načinom života unosi nered u Božje stvorenje do te mjere da sve više ugrožava ne samo prirodu oko sebe nego i svoj vlastiti život. Koliko smo uopće kao vjernici svjesni i svoje osobne odgovornosti za sve ono što se oko nas događa, a ima veći ili manji odjek na prirodne katastrofe kojih će prema prognozama stručnjaka biti još više u budućnosti? Ili možda mislimo da je naša vjera ograničena samo na ono što uobičajenim rječnikom nazivamo duhovnim, to jest „na spasenje vlastite duše“ odnosno na vječni život.

Ako tako mislimo i živimo, tada smo daleko od crkvenog učenja postkoncilskih papa, svetoga Pavla VI., svetoga Ivana Pavla II., pape Benedikta XVI. i osobito sadašnjega pape Franje. Svi postkoncilski pape svojim riječima i pisanim dokumentima traže odgovornost čovjeka, vjernika, ne samo za svoj osobni duhovni život nego i za svijet u kojem živimo s posebnim naglaskom na očuvanju čovjekova okoliša, zemlje koja je povjerena čovjeku na upravljanje.

Nažalost, suvremeni čovjek bezobzirno uništava sve oko sebe zbog svoje vlastite koristi ili pak određenih interesa na štetu drugih ljudi i naroda. Moglo bi se reći: čovjek je postao „opasan“ ne samo za druge ljude koji mu nisu po volji nego i za biljke i životinje, za živo i neživo na ovome svijetu. To kako se čovjek u tom kontekstu ponaša, kako se čovjek vjernik ponašanja, je također pitanje njegove vjere. Drugim riječima, razaranje čovjekova okoliša ubraja se u ono što Kompendij socijalnog nauka Crkve naziva društvenim grijesima. Riječ je o grijesima „protiv općega dobra i njegovih zahtjeva, u raznolikim područjima prava i dužnosti građana“ (br. 118).

To kako se čovjek u tom kontekstu ponaša, kako se čovjek vjernik ponašanja, je također pitanje njegove vjere.

Papa Franjo na poseban način upozorava na takva za nas kršćane grješna ponašanja u odnosu na sve opasniju klimatsku krizu kao i sve druge štetne posljedice razaranja čovjekova okoliša. Mogu se Hrvati katolici i to s pravom ne slagati s pojedinim odlukama pape Franje, osobito u odnosu na činjenicu da je zaustavio proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca, ali je važno naglasiti da je papa Franjo u svojem pontifikatu dao iznimno veliki doprinos senzibilizaciji vjernika katolika za očuvanje svega stvorenoga posebno za mijenjanje načina života u odnosu na klimatsku krizu.

Utemeljene analize, kritički pristup i nadasve poruke pape Franje u socijalnoj enciklici „Laudato si’“ iz 2015. godine kao i one u Apostolskoj pobudnici o klimatskoj krizi u „Laudate Deum. Hvalite Boga“ iz 2023. godine važno je najprije upoznati. A to je moguće ako se ti socijalni dokumenti Katoličke Crkve uzmu u ruke, pozorno čitaju i tako postaju dio najprije našega razmišljanja, a postupno i djelovanja. To je nadalje, zanimljivo i korisno štivo ne samo za katolike nego i za sve ljude dobre volje. Riječ je o crkveno – teološkom govoru koji je aktualan i potreban za jačanje naše vjere u vremenu velikih nesigurnosti.

Živimo, naime, u vremenu u kojem se puno toga na brzinu događa tako da je teško, a ponekad gotovo nemoguće, pratiti sve ono važno što s oko nas zbiva. Tako je to u društvenom, ali sve više i u crkvenom životu. Nakon što primjerice na mobitel dobijemo jednu poruku dođe druga sa sasvim drugim sadržajem koja često u potpuni zaborav stavlja onu prvu poruku, a koja je možda bila iznimno važna za naš vjerski život. Važno i nevažno, pozitivno i negativno najčešće dobivaju na istom značenju u javnom prostoru, a čovjek kao pojedinac postaje žrtva raznoraznih manipulacija na vlastitu štetu.

U takvoj situaciji nam sve više trebaju „orijentiri“ koji će nas usmjeravati na „put vjere i ljudskosti“ i ujedno u nama jačati nadu da je moguće mijenjati sebe i svijet oko sebe na bolje.

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije u miru na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.