Objave

Dvorana Clementina
Subota, 17. svibnja 2025.

Dobro jutro svima! Buongiorno!

Draga braćo i sestre, dobrodošli!

Zahvaljujem predsjedniku i članovima Zaklade Centesimus Annus Pro Pontifice i srdačno pozdravljam sve vas koji sudjelujete na godišnjoj Međunarodnoj konferenciji i Općoj skupštini.

Tema vaše ovogodišnje Konferencije – „Etički temelji prevladavanja podjela i obnova globalnog upravljanja“ – pogađa samu srž značenja i uloge socijalnog nauka Crkve, koji je oruđe mira i dijaloga za izgradnju mostova univerzalnog bratstva. Osobito u ovom uskrsnom vremenu, prepoznajemo da nas Uskrsli prethodi čak i tamo gdje se čini da su nepravda i smrt pobijedile. Pomažimo jedni drugima, kao što istaknuh u večeri svojega izbora, „da gradimo mostove, dijalogom, susretom, ujedinjeni kao jedan narod, uvijek u miru“. To se ne događa spontano: to je dinamično i trajno ispreplitanje milosti i slobode koje i sada, susrećući se, učvršćujemo.

Već je papa Lav XIII. – koji je živio u povijesnom razdoblju dubokih i razarajućih promjena – nastojao doprinijeti miru potičući društveni dijalog, između kapitala i rada, između tehnologije i ljudske inteligencije, između različitih političkih kultura, između naroda. Papa Franjo je upotrijebio izraz „polikriza“ kako bi dočarao dramatičnost povijesnog trenutka u kojem živimo, a u kojem se isprepliću ratovi, klimatske promjene, rastuće nejednakosti, prisilne i osporavane migracije, stigmatizirano siromaštvo, razorne tehnološke inovacije, nesigurnost rada i prava [1]. O pitanjima takve važnosti socijalni nauk Crkve pozvan je ponuditi interpretativne ključeve koji omogućuju dijalog znanosti i savjesti, dajući tako temeljni doprinos znanju, nadi i miru.

socijalni nauk nas, naime, uči da je važnije od samih problema ili odgovora na njih – način na koji ih sagledavamo, s kriterijima vrednovanja i etičkim načelima, te s otvorenošću prema Božjoj milosti.

Vi imate priliku pokazati da socijalni nauk Crkve, sa svojim antropološkim pogledom, želi omogućiti stvarni pristup socijalnim pitanjima: on ne želi isticati zastavu posjedovanja istine, ni u pogledu analize problema, ni u njihovom rješavanju. U takvim je pitanjima važnije znati se približiti, nego brzopleto odgovoriti zašto se nešto dogodilo ili kako to prevladati. Cilj je naučiti kako pristupiti problemima, koji su uvijek različiti, jer je svaka generacija nova, s novim izazovima, novim snovima, novim pitanjima.

Ovdje je temeljni aspekt u izgradnji „kulture susreta“ kroz dijalog i socijalno prijateljstvo. Za osjetljivost mnogih naših suvremenika riječi „dijalog“ i „nauk“ zvuče suprotno, nespojivo. Možda kad čujemo riječ „nauk“, na umu nam je klasična definicija: skup ideja svojstvenih jednoj religiji. A s takvom definicijom osjećamo se nedovoljno slobodni da razmišljamo, preispitujemo ili tražimo nove alternative.

Postaje hitno pokazati, preko socijalnog nauka Crkve, da postoji drugačije i obećavajuće značenje izraza „nauk“, bez kojega i sam dijalog gubi značenje. Njegovi sinonimi mogu biti „znanost“, „disciplina“ ili „znanje“. Tako shvaćen, svaki nauk se prepoznaje kao plod istraživanja, a time i hipoteza, glasova, napredaka i neuspjeha, putem kojih nastoji prenijeti pouzdano, uređeno i sustavno znanje o određenom pitanju. Na taj način jedan nauk ne odgovara jednom mišljenju, već zajednički, višeglasni pa čak i multidisciplinarni hod prema istini.

Indoktrinacija je nemoralna, sprječava kritičko rasuđivanje, ugrožava svetu slobodu vlastite savjesti – pa i one pogrešne – i zatvara se pred novim razmišljanjima jer odbacuje kretanje, promjenu ili evoluciju ideja pred novim problemima. Nasuprot tome, nauk, shvaćen kao ozbiljno, staloženo i temeljito promišljanje, želi nas prvenstveno naučiti kako se približiti situacijama, i prije svega – osobama. Nadalje, pomaže nam u oblikovanju razboritog suda. Ozbiljnost, temeljitost, staloženost – to su vrednote koje trebamo naučiti iz svakog nauka, pa tako i iz socijalnog nauka.

U kontekstu digitalne revolucije u tijeku, zadaća odgoja za kritičko mišljenje mora se ponovno otkriti, jasno izraziti i njegovati, suprotstavljajući se suprotnim tendencijama koje mogu zahvatiti i crkveno tijelo. Malo je dijaloga oko nas, prevladavaju povišene riječi, nerijetko lažne vijesti i iracionalne teze nekolicine moćnika. Ključni su, stoga, produbljivanje i studij, ali i susret i slušanje siromašnih, koji su blago Crkve i čovječanstva, nositelji odbačenih pogleda, ali prijeko potrebnih za gledanje svijeta Božjim očima. Onaj tko se rodi i odrasta daleko od središta moći ne treba biti samo poučen socijalnom nauku Crkve, već prepoznat kao njegov nositelj i ostvaritelj: svjedoci socijalne angažiranosti, pučki pokreti i razne katoličke radničke organizacije izraz su egzistencijalnih periferija u kojima nada opstaje i uvijek nanovo klija. Preporučujem vam: dajte riječ siromašnima.

Dragi moji, kako tvrdi Drugi vatikanski koncil da je Crkvi dužnost „da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tumači ih u svjetlu Evanđelja. Tako će onda moći, na način kako odgovara svakom naraštaju, odgovoriti na vječna ljudska pitanja o smislu sadašnjeg i budućeg života i o njihovu međusobnom odnosu“(Past. konst. Gaudium et spes, 4).

Pozivam vas stoga da aktivno i kreativno sudjelujete u ovom vježbanju razlučivanja, pridonoseći razvoju socijalnog nauka Crkve zajedno s Božjim narodom, u ovom povijesnom razdoblju velikih društvenih previranja, slušajući i vodeći dijalog sa svima. Danas postoji široko rasprostranjena potreba za pravednošću, čežnja za očinstvom i majčinstvom, duboka duhovna glad, osobito među mladima, marginaliziranima, koji ne nalaze uvijek djelotvorne kanale izražavanja. Postoji rastuća potreba za socijalnim naukom Crkve – na koju moramo odgovoriti.

Hvala vam na vašem zalaganju i na molitvama za moje služenje, te od srca blagoslivljam sve vas, vaše obitelji i vaš rad. Hvala!