Objave

Dvorana Clementina

Ponedjeljak, 17. studenoga 2025.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Mir s vama!
Hvala vam mnogo. Dobrodošli svima.

Pozdravljam monsinjora Bochateyja, ravnatelja ovoga Seminara o etici u upravljanju zdravstvom, i sve sudionike spomenutoga seminara koji su imali želju okupiti se pod okriljem Papinske akademije za život kako bi razgovarali o etici u zdravstvu, o umjetnoj inteligenciji te o tehnološkim i digitalnim inovacijama.

Ipak, približavajući se grobovima apostola Petra i Pavla u sklopu ove Jubilarne godine, vaš susret nema samo vrijednost formacije, nego postaje i hodočašće, u kojem promišljanje o etičkoj vrijednosti naših prijedloga postaje lijep dio puta koji smo, kao društvo i kao Crkva, pozvani prijeći. Danas vas Crkva prima kao hodočasnike nade, smatrajući vrijednima vaše različite pristupe, kompetencije i namjere, kako bi se uspostavio dijalog života i djelovanja u zajedničkom zadatku brige za bolesnika.

Mnogo je zanimljivih aspekata koji proizlaze iz tema kojima ćete se baviti, možda i previše da bismo ih sve obradili u ovom kratkom pozdravu; ipak, dopustite mi da istaknem jedan pojam koji mi se čini zajedničkim svima njima. Pritom se referiram na mogućnost predrasude, koja je uvod u stanje, pretpostavku, oznaku koja na prijevaran način iskrivljuje, skraćuje i isključuje percepciju koju imamo o stvarnosti društva i konkretnog bolesnika, stvarajući situaciju nepravde u upravljanju resursima potrebnima za ispravno upravljanje zdravstvom.

Iako smo kao pojedinci i kao društvo pozvani aktivno braniti nedvosmislenu dostojanstvenost svakog ljudskog bića, u svim etapama i aspektima njegova postojanja, nažalost to se ne događa uvijek u stvarnosti u kojoj živimo. Učinkovita sredstva poput umjetne inteligencije nas mogu manipulirati, uvježbavati i usmjeravati tako da, iz razloga pogodnosti ili interesa – bilo ekonomskih, političkih ili neke druge vrste – u nama nastane ta, ponekad neprimjetna, predrasuda u informacijama, u upravljanju i u načinu na koji se predstavljamo drugima ili im se približavamo.

Ljudi tako ulaze u izopačenu manipulaciju koja ih razvrstava s obzirom na tretmane koje trebaju i s obzirom na njihovu cijenu, prema prirodi njihovih bolesti, pretvarajući ih u predmete, u podatke, u statistike. Mislim da se to može izbjeći tako da promijenimo svoju perspektivu, da vrijednost dobra sagledamo otvorenim pogledom, da gledamo, ako to mogu reći, onako kako gleda Bog, kako se ne bismo usredotočili na neposredni profit, nego na ono što će biti bolje za sve, znajući biti strpljivi, velikodušni i solidarni, stvarajući veze i gradeći mostove, radeći umreženo, optimizirajući resurse, kako bi se svatko mogao osjećati protagonistom i korisnikom zajedničkoga rada.

Istodobno, Bog nas uči da se taj otvoreni pogled nikada ne smije odvojiti od ljudskog odnosa, od dodira, od prepoznavanja konkretne osobe u njezinoj krhkosti i u njezinu dostojanstvu. To je pogled u dubinu, pogled koji dopire do srca drugoga i širi naše vlastito. Gledanje na ta dva načina bit će najbolji protulijek našim upravljačkim strukturama da ne izgube iz vida ono najvažnije: dobro koje smo pozvani čuvati.

Neka nam Gospodin pomogne biti vjerni u toj službi. Hvala vam mnogo.

Preveo: Leonnel Radinski

Poveznica na originalan tekst.