Emisija socijalni govor Crkve – uređuje Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Naslov emisije:  Deseta obljetnica enciklike Laudato Si’

Hrvatski katolički radio 22. svibnja 2025. godine

Urednica: Tihana Mojsinović, povjerenica za eko pitanja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve

Gosti:

dr. sc. Ivan Güttler, glavni ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda

izv. prof. dr. sc. Zoran Turza, Sveučilišna katedra za teologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta

Enciklika Laudato Si’, čije ime potječe od refrena Pjesme stvorova svetog Franje Asiškog – zaštitnika ekologije – prvi je papinski dokument u cijelosti posvećen brizi za okoliš, odnosno za „naš zajednički dom“. Objavljena na blagdan Duhova 2015. godine, a predstavljala je  jasnu gestu podrške neposredno pred održavanje ključnog međunarodnog skupa o klimatskim promjenama – COP21 u Parizu.

Dr. sc. Ivan Güttler podsjetio je kako je Pariški sporazum, donesen na COP21, usmjeren na ograničenje globalnog zagrijavanja ispod 2 °C, uz napore da se zadrži porast temperature na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Premda se već u 2024. godini – prvi put u jednoj godini – premašio prag od 1,5 °C, treba imati na umu da se ciljevi Pariškog sporazuma promatraju u širem vremenskom okviru: deset godina za 1,5 °C i dva do tri desetljeća za 2 °C. Güttler je istaknuo kako ta činjenica ne smije biti razlog za rezignaciju ili odustajanje, nego poticaj za nastavak konkretnih napora.

Znanstveni konsenzus potvrđuje kako je glavni uzrok globalnog zatopljenja ljudsko djelovanje, točnije emisije stakleničkih plinova – osobito ugljikova dioksida (CO₂). Dugoročna mjerenja, poput onih u Zagrebu koja se provode od 1862. godine, pokazuju jasan porast prosječnih temperatura. Napredak računalnih simulacija klime omogućio je razumijevanje da su ljudski čimbenici, a ne prirodne varijable poput sunčeve aktivnosti ili vulkanskih erupcija, dominantni uzročnici recentnih klimatskih promjena. Koncentracija CO₂ porasla je sa 280 ppm u 19. stoljeću na današnjih 420 ppm, prvenstveno zbog izgaranja fosilnih goriva.

Unatoč porastu emisija, posljednjih deset godina bilježi se svojevrsna stabilizacija – godišnje emisije CO₂ više ne rastu. Tehnološki napredak čini dostupnijima rješenja poput obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti te prijelaza na održive sustave prometa i industrije. U tom kontekstu, zelena tranzicija postaje nezaustavljiv proces – iako tempo njezine provedbe još nije dovoljno brz. Osobito izazovno ostaje područje proizvodnje i potrošnje hrane, gdje se i dalje iznimno velika količina hrane (30–50%) baca, čime se troše resursi i nepotrebno opterećuje okoliš. Financijska dimenzija klimatske tranzicije nije zanemariva – radi se o iznosima od oko 5 bilijuna dolara godišnje – no u kontekstu globalnog BDP-a riječ je o iznosu od približno 5%, što je izvedivo.

Izv. prof. dr. sc. Zoran Turza ukazao je na poseban doprinos pape Franje koji je u enciklici uveo nekoliko novih pojmova u crkveni diskurs – cjelovitu ekologiju, ekološko obraćenje i ekološke grijehe. Riječ je o konceptima koji povezuju znanstvene uvide s teološko-moralnim dimenzijama, nastalim kao odgovor na „ekološku hitnost“ s kojom se čovječanstvo suočava. Cjelovita ekologija pokušaj je integracije zaštite okoliša s društvenom pravednošću, brigom za siromašne i promicanjem solidarnosti – temeljnim vrijednostima kršćanskog morala.

Profesor Turza upozorio je da hrvatski vjernici rijetko čitaju crkvene dokumente, pa je i poznavanje i recepcija Laudato Si’ u hrvatskom društvu ograničena. Premda se pojam ekološkog obraćenja već dulje koristi u nekim protestantskim tradicijama, u katoličkoj teologiji još je uvijek predmet rasprave. Istraživanje provedeno 2021. godine među svećenicima i vjeroučiteljima u Hrvatskoj pokazalo je da manje od polovice ispitanika smatra zagađivanje okoliša grijehom, što ukazuje na nedovoljnu integraciju tog moralnog uvida u katolički odgoj i pastoralnu praksu.

U svrhu jačanja svijesti i znanja unutar Crkve, pokrenut je i program cjeloživotnog obrazovanja Laudato Si’ – dijalogom do cjelovite ekologije, u organizaciji Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Program je zamišljen kao prostor za susret znanosti, teologije i prakse, s ciljem poticanja stvaranja mreža ekološkog djelovanja unutar crkvenih zajednica.

Enciklika Laudato Si’ podsjeća vjernike na njihovu zadaću da budu čuvari Božjega stvorenja. Na tom tragu nastao je i najveći globalni katolički klimatski pokret – Laudato Si’ pokret (ranije Global Catholic Climate Movement) – koji okuplja više od 900 organizacija i 10.000 volontera diljem svijeta. Pokret je nastao kao odgovor na katastrofalni tajfun na Filipinima i od tada djeluje kao međunarodna mreža vjernika posvećenih zaštiti okoliša.

Na kraju emisije, dr. sc. Ivan Güttler izrazio je uvjerenje da se klimatski problemi, premda teški, mogu rješavati – kao što je to već bio slučaj s ozonskom rupom ili kiselim kišama. Ključ je u identifikaciji problema, znanstvenoj komunikaciji i svakodnevnom angažmanu. Profesor Turza pozvao je vjernike da tijekom „godine nade“ preispitaju koliko je briga za okoliš prisutna u njihovom svakodnevnom životu. Kršćanska nada, za razliku od očaja, nudi okvire za djelovanje i hrabri u traženju rješenja.

Emisija je zaključena najavom globalne manifestacije Tjedan Laudato Si’, koja se 20205. godine obilježava od 24. do 31. svibnja s temom „Rastuća nada“ kao poziv vjernicima na molitvu i konkretno djelovanje za očuvanje zajedničkog doma.