Izazovi u brzi za osobe treće životne dobi
Uređuje: Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve
Emitiranje: Hrvatski katolički radio, četvrtak, 30. travnja 2026. godine, u 18:00 sati
Tema: Izazovi u brzi za osobe treće životne dobi
Urednik i voditelj: Ante Peran
Gosti:
prof. dr. sc. Ana Štambuk, Katedra za socijalnu gerontologiju, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
gosp. Dario Čovčić, ravnatelj Doma za starije i nemoćne osobe „Kuća Svetog Franje”
Hrvatska se danas ubraja među demografski najstarije države Europske unije, pri čemu osobe starije od 65 godina čine gotovo četvrtinu ukupnog stanovništva. Unatoč tome, sustav institucionalne skrbi i dalje je nedostatno razvijen. S druge strane, udio starijih osoba smještenih u hrvatskim domovima znatno je niži od europskog prosjeka, a liste čekanja su izrazito duge i mnogim obiteljima ne nude pravodobno rješenje.
Profesorica Štambuk upozorila je na nedostatak učinkovitog nadzora nad pojedinim obiteljskim domovima, gdje se bilježe slučajevi zanemarivanja, nehumanog postupanja i ozbiljnih povreda ljudskog dostojanstva koje ne prestaje postojati ulaskom u treću životnu dob. Kao osobito teški primjeri navedeni su vezanje korisnika, dehidracija, neprimjeren način hranjenja osoba s demencijom te narušavanje njihove privatnosti zbog nedostatka stručnog osoblja i neprimjerenih organizacijskih rješenja. Uz fizičko i psihološko nasilje, istaknute su i pravne zlouporabe, osobito kroz ugovore o dosmrtnom uzdržavanju koji omogućuju prijenos imovine još za života starije osobe te u određenim okolnostima mogu postati sredstvo manipulacije i ekonomskog iskorištavanja.
Govoreći o svakodnevnom radu u domu, ravnatelj Čovčić je istaknuo da današnji domovi za starije osobe više nisu samo mjesta stanovanja, nego ustanove u kojima se pruža složena zdravstvena, psihološka i duhovna skrb. Korisnici su često osobe s brojnim zdravstvenim poteškoćama, zbog čega domovi u praksi funkcioniraju poput malih bolnica. Naglasio je da takav rad zahtijeva stručnost, ali i empatiju, osobito u uvjetima kroničnog nedostatka medicinskih sestara, njegovatelja i drugog stručnog osoblja. Prema njegovu mišljenju, rad sa starijim osobama nije moguće kvalitetno obavljati bez osjećaja odgovornosti i spremnosti da se svakom korisniku pristupi s poštovanjem. Osvrnuo se i na stanje sustava skrbi u Hrvatskoj. Istaknuo je da je u domovima trenutno smješteno između 32.000 i 35.000 korisnika, što je znatno manje od stvarnih potreba. U Hrvatskoj djeluje oko 670 pružatelja usluga smještaja, dok Grad Zagreb ima jedanaest gradskih domova na osamnaest lokacija. Unatoč tome, kapaciteti nisu dovoljni, a liste čekanja ostaju dugotrajne. Posebno je upozorio na razliku između državnih i privatnih domova. Državni i županijski domovi financiraju se javnim sredstvima, dok privatni ovise isključivo o prihodima od korisnika, zbog čega su njihove cijene znatno više i mnogima financijski nedostupne.
Dario Čovčić je otvoreno govorio i o tužnim situacijama kojima svjedoči u praksi, gdje gramzivost i sukobi oko nasljedstva razaraju obitelji. Istaknuo je da roditelji često pate dok se djeca međusobno spore oko imovine, pri čemu se obično dogodi da jedno dijete preuzme svu brigu, dok se ostali povuku dok ne dođe red na podjelu imovine. Prof. Štambuk se nadovezala te je također navela kako je osamljenost jedan od najvećih rizika starosti koji izravno utječe na pojavu fizičkih bolesti, pri čemu je posebno izdvojila kardiovaskularne bolesti. Dario Čovčić ističe da, unatoč modernom brzom ritmu života i “kulturi odbacivanja”, društvo postaje sve svjesnije važnosti kulture susreta. On smatra da je pretjerani tehnicizam udaljio ljude jedne od drugih, dok pape naglašavaju potrebu za zajedništvom i bivanjem u susretu s drugima. Čovčić naglašava da moramo biti usmjereni jedni na druge kroz kulturu blizine i zajedništva, od najmlađih do najstarijih generacija. Prema njegovim riječima, upravo u toj kulturi dijaloga i razmjene iskustava ljudi obogaćuju jedni druge i uče prihvaćati tuđu različitost i životnu mudrost. Profesorica Štambuk navodi najnovija istraživanja iz Švedske koja su proučavala odnos tinejdžera te baka i djedova. Istraživanje je uspoređivalo tinejdžere koji su živjeli bez baka i djedova s onima u čijem su okruženju (stanu) baka i djed bili prisutni, čak i ako nisu s njima izravno razgovarali. Rezultati su pokazali da su tinejdžeri koji su imali prisutne bake i djedove imali statistički značajno manje anksioznosti i depresivnosti u odnosu na one koji ih nisu imali. Štambuk zaključuje da su starije osobe neprocjenjiv dar jer mlađima pružaju mir, nadu i vrijeme, što je ključno u današnjem društvu punom anksioznosti.
Na samome kraju emisije, ravnatelj Dario Čovčić je istaknuo da smo svi upućeni jedni na druge te da proces učenja mora biti obostran: mladi trebaju učiti od životne mudrosti starijih, ali i stariji mogu učiti od mlađih kroz otvorenost za dijalog. Profesorica Štambuk zaključila je emisiju citatom iz socijalne enciklike Mater et Magistra (Majka i učiteljica), ističući da je pojedinac temelj, uzrok i cilj svih društvenih ustanova te da je naravno biće uzdignuto u nadnaravni red. Naglasila je da sve na svijetu postoji radi čovjeka te je pozvala obitelji i institucije da doista skrbe o najranjivijima — starijim osobama. Poručila je da ih trebamo cijeniti jer su „danas to oni, sutra smo to mi, a prekosutra su to naša djeca”.
