Objave

U središnjem dijelu predstavljanja zbornika Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj, održanog 11. svibnja 2026. godine u dvorani Vijenac (Kaptol 29a), poseban doprinos dali su recenzenti prof. dr. sc. Jerko Valković s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i doc. dr. sc. Ante Bekavac s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njihova su izlaganja ponudila osvrt na sadržaj i značenje objavljenoga djela, istaknuvši kako zbornik nije samo prikaz dosadašnjeg djelovanja pojedinih ustanova i pojedinaca, nego i vrijedno svjedočanstvo razvoja socijalne misli Crkve u suvremenoj Hrvatskoj. Posebno su istaknuli važnost pojedinih priloga te naglasili trajnu ulogu socijalnog nauka Crkve u promišljanju društvenih izazova i poticanju konkretnog djelovanja u hrvatskom društvu.

Predstavljanje Zbornika radova dvodnevnog simpozija održanog 23. i 24. studenog 2023. godine u Zagrebu

Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj

Stjepan Baloban, Dubravka Petrović Štefanec, Leonnel Radinski (ur.)

Zagreb, 11. svibnja 2026. godine u 18 sati

Prof. dr. sc. Jerko Valković

Hrvatsko katoličko sveučilište

U izdanju Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i Kršćanske sadašnjosti, objavljen je 2025. godine zbornik Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj. Zbornik radova s dvodnevnog simpozija održanog 23. i 24. studenoga 2023. godine u Zagrebu. Kako i stoji u podnaslovu, Zbornik donosi radove sa simpozija održanog povodom 25. obljetnice službenog otvaranja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske Biskupske Konferencije. Zbornik kojeg su uredili Stjepan Baloban, Dubravka Petrović Štefanac i Leonnel Radinski, podijeljen je na dva dijela: u prvom dijelu donosi se 12 članaka dok se u drugom dijelu donosi kraći prikaz Svečane akademije koja je bila održana u povodu spomenute obljetnice Centra.

Foto: Jakov Ancić

Simpozijem se – polazeći o različitosti tema i originalnosti autorovih pristupa – željelo odgovoriti na pitanje: koliko poznajemo i kako se promiče SNC u Hrvatskoj – 25 godina nakon osnivanja Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve? Drugim riječima, kakva je percepcija SNC među vjernicima, kako se ono doživljava unutar crkvenih struktura i još šire – u društveno-političkim životom i javnosti? To nije bio samo „pogled unatrag“ ili tek osvrt na prijeđeni put, već je naglasak stavljen na iznalaženje novih puteva u vidu zauzetijeg djelovanja upravo u duhu onoga što stoji u naslovu zbornika – oživotvorenje socijalnog nauka Crkve.

U Predgovoru Stjepan Baloban donosi kratki prikaz Zbornika, ističući aktualnost SNC u hrvatskom društvu ali i u kontekstu čitave Crkve o čemu govori i sam papa Lav XIV. kada isitiče da danas „postoji rastuća potreba za socijalnim naukom Crkve na koju moramo odgovoriti“.

Nakon Predgovora slijedi pozdravna riječ mons. Đure Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i predsjednika Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-e. Mons. Hranić ističe nužnost promišljanja i aktualiziranja SNC jer treba imati u vidu da „Bog ne spašava samo pojedinu osobu, već i društevene odnose među ljudima“. Stoga i promjena društvenih odnosa koja odgovara zahtjevima Kraljevstva Božjega– nije utvrđena jednom zauvijek već je kršćanska zajednica pozvana razvijati svijest o društvenoj dimenziji kršćanske vjere. Zato je i SNC nedjeljivi dio kršćanske vjere ili kako će se često u dokumentima isticati – on je temeljno sredstvo evangelizacije!

U svojevrsnom osvrtu na prijeđeni put od samih početaka Centra pa do aktualnog trenutka, Stjepan Baloban u tekstu naslovljenom: Socijalni nauk Crkve: metodološki iskorak od analitičko-kritičkog prema konkretnoj primjeni, ukazuje na važnije datume u razvoju SNC u Hrvatskoj te također podsjeća na izazov definiranja originalnog „hrvatskog modela“ koji će polaziti od specifične situacije hrvatskoga društva i Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Da bi se to ostvarilo potrebno je raspravljati – kako kaže Baloban – o metodološkom iskoraku koji će na praktičnoj i teorijskoj razini mogućiti novi zamah u razvoju hrvatskoga modela. Pritom SNC vidi kao važan „instrument suradnje“ u pluralnom hrvatskom društvu.  

Iako je Centar za SNC pred više godina objavio knjižicu pod naslovom Kršćanin u javnom životu,toj se važnojtemi u hrvatskoj teološkoj literaturi posljednjih desetljeća nije posvećivala dostatna pozornost. Zato je tekst Tončija Matulića – SNC kao kriterij za etičko-moralno djelovanje u javnom životu – veoma vrijedan doprinos u kojem autor ne samo promišlja već i predlaže konkretne kriterije koji bi trebali poslužiti kao orijentir, svjetionik ne samo za vjernike već i sve ljude dobre volje kada je u pitanju aktivna prisutnost i djelovanje u javnom životu. Riječ je o odjelotvorenju kršćanske ljubavi u javnom životu ili djelovanju koje će biti nadahnuto istinom, SNC kao kriterij pročišćenja ljudskoga razuma kako bi se moglo spoznati i ostvarivati ono što je pravedno u konkretnom trenutku.

Analizirajući više crkvenih dokumenata među kojima posebnu pozrnost posvećuje Apostolskoj pobudnici Veritatis gaudium pape Franje, Silvija Miglesu tekstuSNC u teološkoj formaciji prema Veritatis gaudium,ukazuje navažnost SNC za teološku formaciju i teološku izobrazbu. Papa Franjo, naglašava autorica, glavnu ideju vodilju obnove crkvenih studija nalazi u socijalnim dokumentima Crkve pri čemu se ističu četiri temeljna kriterija: kontemplacija, dijalog, interdisciplinarnost i umrežavanje.

Suočavajući se s mnogim krizama, promijenjenim mentalitetom suvemenoga čovjeka vidljivo je da SNC dobiva sve više na važnosti u zadaći izgradnje pravednog i socijalnog društva. Polazeći od nezamjenjive uloge savjesti u životu pojedinca i društva, autori teksta SNC: nadahnuće (kršćanskom) odgoju savjesti, Vladimir Dugalić i Martina s. Ana Begić,ukazuju na nužnost odgoja savjesti i doprinosu koji u toj zadaći pruža upravo SNC. Novi, aktulani izazovi za suvremena društva ali i svakoga čovjeka, poput razvoja umjetne inteligencije kao i humaniziranja današnje ekonomije, nameću zadaću odgoja savjesti u naše vrijeme.

Gordan Črpić i Marijana Kompes u tekstu – SNC i sociologija – pišu o odnosu te dvije, bliske a opet različite, znanstvene discipline.Autori analiziraju društveni kontekst i ukazuju na povijesno-društvene čimbenike nastanka kako SNC tako i sociologije. Ističu njihovo zajedničko usmjerenje a to je analiza društva. Međutim, ukazuju i na različitost u metodološkom pristupu tih znanstvenih disciplina. Temeljna pitanja na koje bio SNC trebao odgovoriti je: tko je Bog u kontekstu društvenosti? Dok je za sociologiju pitanje: tko je čovjek odnosno koja je polazna antropologija kada se o njemu govori?

O tome kako organizirati odnosno kako unaprijediti SNC u vjeronaučnoj nastavi, u tekstu Oživotvoenje SNC u vjeronaučnoj nastavi,pišu Igor Jakobfi i Brigita Kukuruzović.U prvom dijelurada ističu se temeljna obilježja SNC-e u kojima nalaze i uporište za ostvarenje cjelovite vjeronaučne poduke dok se u drugom dijelu objavljuju rezultati istraživanja o prisutnosti sadržaja SNC u vjeronaučnoj nastavi i vjeronaučnim udžbenicima. Autori zaključuju da je SNC još uvijek „nepoznata vjeronaučna tema“ odnosno da se SNC u postojećim udžbenicima ne podučava na cjelovit način. Zato predlažu neke smjernice: prisnija suradnja katehetskih ureda i ureda za SNC na različitim razinama kao i oblikovanje izvannastavnih skupina za SNC u vidu njegove promocije.

Tekst Darka Rapića, Poticaji i primjena SNC u suvremenoj migracijskoj krizi, govori oglobalno ali i u našem kontekstu veoma aktualnoj temi – izazovu migracija. Autor posebno izdvaja goruće teme: prava pridošlica, odgovornost država, praćenje i reguliranje ruta migranata. Pritom ukazuje na 5 temeljnih načela SNC o migracijama: svaki čovjek ima pravo migrirati kako bi održa vlastiti život i život svoje obitelji; svaka država ima pravo regulirati svoje granice i kontrolirati useljavanje; svaka država mora regulirati migracije milosrđem i pravdom; izbjeglice i tražitelji azila imaju pravo na zaštitu te najzad poštivanje dostojanstva ljudske osobe i prava pridošlica bez obzira na njihov migracijski i pravni status.

Članci Zbornika mogu se doživjeti kao (samo)kritički pogled na prijeđeni put Centra za promicanje SNC u proteklom razdoblju ali istovremeno i promišljanje o novim poticajima u vidu oživotvorenja socijalnog nauka Crkve. Tekstovi Zbornika nemaju namjeru pružiti zaokruženi odnosno cjeloviti pogled na tematiku o kojoj govore. Oni zapravo „provociraju“ čitatelja, pozivajući ga na (su)promišljanje, neprestano propitkivanje i iznalaženje novih puteva kako bi SNC uistinu postajao snažno sredstvo evangelizacije. Zato su tektstovi koje Zbornik donosi od značajne pomoći svakome tko želi produbiti znanja o SNC, tko želi promišljati o suvremenim izazovima upravo iz perspektive SNC pri čemu će moći iznova otkrivati njegovo bogatstvo kao i aktualnost u našem vremenu.

Predstavljanje Zbornika radova dvodnevnog simpozija održanog 23. i 24. studenog 2023. godine u Zagrebu

Promicanje i oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Hrvatskoj

Stjepan Baloban, Dubravka Petrović Štefanec, Leonnel Radinski (ur.)

Zagreb, 11. svibnja 2026. godine u 18 sati

Doc. dr. sc. Ante Bekavac

KFB Sveučilišta u Zagrebu

Foto: Jakov Ancić

Prvi rad pod naslovom Primjenjivost socijalnog nauka Crkve u gospodarstvu autora Jakše Krišto i Ingrid Pejković govori o mogućnosti na koji način načela katoličkog socijalnog nauka poput solidarnosti, supsidijarnosti i poštivanja ljudskog dostojanstva mogu formirati strategije društvenog poduzetništva i oblikovanje politika s ciljem promicanja pravednijeg i inkluzivnijeg ekonomskog sustava. Poseban fokus ovog rada odnosi se na analizu mehanizma koji mogu potaknuti ekonomski rast koji je u skladu s načelima održivosti i socijalne pravde ali i identificiraju one mehanizme koji su prepreka ostvarenju tih ciljeva. Autori zaključuju da socijalni nauk Crkve pruža vrijedne smjernice za razumijevanje i rješavanje ključnih izazova suvremenom društva uključujući i ekonomsku nejednakost ali i promicanje općeg dobra i poticanje društvenog poduzetništva.

Drugi rad pod naslovom Oživotvorenje socijalnog nauka Crkve i političkom životu autorice Marijane Kompes postavlja pitanje o sudjelovanju kršćana u političkom životu u demokratskim društvima kao i koje je mjesto ima socijalni nauk Crkve u njemu kao i pitanje ima li potrebe za njegovim oživotvorenjem. Autorica u ovom radu ističe potrebu oživotvorenja socijalnog nauka Crkve u političkom životu koja se ponajprije očituje u većem ostvarenju općega dobra što je jedno od temeljnih načela socijalnog nauka ali je i cilj i svrha politike. Oživotvorenje socijalnog nauka Crkve prema autorici u političkom životu obuhvaća kako strukturalne reforme tako i duhovno moralnu obnovu pojedinca koji započinju od odgoja i oblikovanja savjesti što su najizvrsniji putevi toga oživotvorenja. Posljedica toga je stvaranje autentične politike nošene moralnim vrijednostima kako se ne bi upalo u zamku ideoloških redukcija ili utopija.

Treći rad pod naslovom Djelovanje crkvenih udruga u Hrvatskoj prema socijalom nauku Crkve autora Igora Jakobfia i Ivane Žavcar, donosi istraživanje na koji način crkvene udruge doprinose oživotvorenju socijalnog nauka Crkve. Autori metodom analize i sinteze u teorijskom i socijalno-etičkom diskursu donose zaključak da djelovanje udruga prema socijalnom nauku Crkve može u bitnome biti puno sustavniji i da je potrebno poraditi na prikupljanju relevantnih podataka koji bi pokazali njihovu ulogu u pastoralnom smislu. Nažalost, može se iz navedenoga konstatirati da ne postoji prikladno uređena pastoralna skrb za crkvene udruge a posljedično te udruge ne djeluju prema socijalnom nauku Crkve. Potrebno je posvetiti im dužnu pažnju koja mora biti sustavna i pastoralno cjelovita skrb.

Četvrti rad pod naslovom Socijalni nauk Crkve u medijima autora Danijela Labaša, Ivana Uldrijana, Mateje Vidulić obrađuje pitanje uloge medija kao i prisutnosti Socijalnog nauka Crkve u medijima ističući pritom potrebu medijskog odgoja i pismenosti. Prema autorima jedna od ključni poluga upotrebe medija trebala bi biti promicanje socijalnog nauka Crkve što označava istinsku kulturu. Njihovo pilot istraživanje  pokazalo je da je socijalni nauk Crkve gotovo nikako zastupljen u javnim medijima osim u onim katoličkim kao što je Informativna katolička agencija. Autori ističu potrebu poraditi na kulturi koja bi poboljšala i unaprijedila javno promicanje socijalnog nauka Crkve osobito prema svjetovnim medijima čime se otvara novi prostor osobito u digitalnim medijima za veću prisutnost socijalnog nauka Crkve.

Nekoliko riječi o okruglom stolu koji je kao dio simpozija održan 24. studenog 2023. godine pod nazivom Primjena socijalnog nauka Crkve u hrvatskoj javnosti.  Voditelj Okruglog stola Zvonimir Ancić imao je uistinu zanimljive sudionike koji su svaki iz svojega uvjerenja i položaja koje imaju u javnom životu raspravljali o socijalnom nauku Crkve. To su bili Dragan Bagić, Gordan Črpić, Smiljana Leinart Novosel, Jasenka Markeljević, Tihana Mojsinović, Siniša Pucić, Krešimir Sever i Ivić Pašalić. Voditelj okruglog stola bio je Zvonimir Ancić koji je svim sudionicima postavio nekoliko ključnih pitanja vezanih uz primjenu  socijalnog nauka Crkve. Svi sudionici jednodušno su konstatirali veću potrebu o prisutnosti govora o socijalnom nauku Crkve kako u crkvenom tako i u društvenom životu i to kroz prizmu dijaloga kao i komunikaciju koja je nužna i potrebna da se upozna s temeljnim načelima socijalnog nauka Crkve. Naime sudionici okruglog stola istaknuli su i poteškoće vezane oko pitanja dijaloga kao dominantne kulture koja nedostaje te su se složili da vrijedi međusobno se slušati u otvorenosti. Isplati se pročitati sadržaj ovoga okruglog stola a o atmosferi koja je vlada za okruglim stolom navodim riječi jednog od slušača koji je naglasio da su sudionici okruglog stola različiti po karakteru i svjetonazorima, ali su „bili jedan mali simfonijski orkestar dijaloga koji je pokazao jedinstvo u različitosti, a što se rijetko može doživjeti na hrvatskim javnim i znanstvenim skupovima“ (str. 357).

Drugi i znatno manji dio knjige donosi kratki prikaz „Svečane akademije povodom 25.  obljetnice Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve“ sa pozdravnim riječima predsjednika HBK i zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše i predsjednika Upravnog vijeća Centra, đakovačko – osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića. Tu je i kratko prigodno predavanje Gordana Črpića sa znakovitim naslovom: Centar: Crkvena institucija kao mjesto dijaloga. Na kraju se nalazi Zahvalna riječ pročelnika Centra Stjepana Balobana koji je izrazio želju „da Centar i dalje nastavi graditi mostove suradnje i pridonosi izgradnji kulture dijaloga, koja nam je u Hrvatsko tako potrebna“.

Ovim riječima završavam ovaj kratki prikaz s preporukom da uzmete u ruke ovu knjigu koja svojim sadržajem poziva na razmišljanje i djelovanje.

Hvala na pozornosti!