Što je socijalno prijateljstvo? – Stjepan Baloban

Emisiju na valovima HKR-a “Blago socijalnog nauka Crkve” srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremio Stjepan Baloban, profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu i pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.

Photo: Pixabay

Poslušajte emisiju

 
Nova socijalna enciklika pape Franje „Fratelli tutti. O bratstvu i socijalnom prijateljstvu“ pobudila je i u Hrvatskoj veliko zanimanje nakon što je službeno predstavljena u Rimu, 4. listopada ove godine. Kako to obično biva, nakon prvih reakcija i prikaza dolazi vrijeme kada je potrebno istinski se susresti s dotičnim crkvenim dokumentom i postupno ulaziti u njegov sadržaj. To na osobit način vrijedi za crkvene dokumente, ali i općenito tekstove pape Franje koji se po mnogočemu razlikuju od dokumenata i tekstova njegovih prethodnika.

Svojevrsno iznenađenje svakako predstavlja podnaslov nove socijalne enciklike koji glasi „O bratstvu i socijalnom prijateljstvu“. Za one malo starije, koji su rođeni i živjeli u vremenu komunizma, oba pojma mogu predstavljati određenu poteškoću. Naime, u komunističkoj Jugoslaviji bio je poznat slogan „bratstvo i jedinstvo“ koji je trebao označavati bratski odnos između svih naroda i narodnosti Jugoslavije a, zapravo, bio je prazna fraza iza koje se skrivala komunistička ideologija. Jasno je da izraz bratstvo nisu izmislili ni komunisti ni tvorci Francuske revolucije 1793. godine kada dolazi do izražaja krilatica: sloboda, jednakost, bratstvo (liberté; egalité, fraternité). Pojam bratstvo je u korijenima kršćanske vjere, a temelji se na činjenici da su u planu Božjem svi ljudi braća i sestre, o čemu je bila riječ u prošloj emisiji Blago socijalnog nauka Crkve.

Još je intrigantnije pitanje: Što je to socijalno prijateljstvo? U Rječnicima hrvatskoga jezika ne susrećemo tu sintagmu kao ni kovanicu društveno prijateljstvo koja se u prvim tumačenjima socijalne enciklike „Fratelli tutti“ mogla susreti u ponekom tumačenju u hrvatskom medijskom prostoru. Kovanica društveno prijateljstvo mogla bi možda aludirati na određeno društveno prijateljstvo u komunizmu, što sasvim sigurno ne odgovara sadržaju pojma l’amicizia sociale kako to stoji u talijanskom ili Die soziale Freundschaft u njemačkom tekstu nove socijalne enciklike.

Stoga smo bliži uvjerenju da je izraz socijalno prijateljstvo svojevrsna nova kovanica pape Franje. Ako i nije potpuno nova po vanjskoj formi, po sadržaju sigurno jest premda u samoj enciklici nećemo naići na definiciju pojma socijalno prijateljstvo. I u ovom slučaju kao, uostalom, i u mnogim drugim slučajevima u rječniku pape Franje potrebno je istražiti značenje dotičnoga izraza socijalno prijateljstvo. Značenje toga izraza treba potražiti u socijalnom nauku Crkve odnosno u socijalnom govoru pape Franje koji je, opet, specifičan po mnogočemu. U skladu s tim u hrvatskom jeziku je sam izraz potrebno vezati uz socijalni nauk Crkve, uz njegov sadržaj, ali i naziv. Stoga je na hrvatskom jeziku prikladan naziv socijalno prijateljstvo, a ne društveno prijateljstvo.

Već na početku enciklike „Fratelli tutti“ papa Franjo piše: „Pitanja vezana uz bratstvo i socijalno prijateljstvo oduvijek su me zanimala. Proteklih godina govorio sam o njima mnogo puta i na različitim mjestima“ (br. 5). Papa Franjo, zapravo, na svoj način sanja o drukčijem društvu nego što je današnje; o društvu u kojemu će se s vremenom smanjivati nejednakosti i nepravde, a sve to će utjecati na smanjenje siromaštva u svijetu. Polazište toga sna jest poštivanje dostojanstva svake ljudske osobe, baš svake i u svakom dijelu svijeta. „Promicanje socijalnog prijateljstva“, prema papi Franji, „uključuje ne samo zbližavanje društvenih skupina koje su se udaljile jedne od drugih zbog razdoblja sukoba u svojoj povijesti, nego i težnju za novim susretom s najsiromašnijim i najranjivijim slojevima društva“ (br. 233). Stoga papa Franjo nudi „ovu socijalnu encikliku kao svoj skromni doprinos daljnjem promišljanju u nadi da ćemo se, suočeni s današnjim pokušajima eliminiranja ili ignoriranja drugih, pokazati sposobnima odgovoriti novim snom o bratstvu i socijalnom prijateljstvu koje neće ostati samo na riječima“ (br. 6).

Odakle krenuti? Puteva ima koliko i ljudi, ali polazište je jedno: Želimo li živjeti zajedno kao sestre i braća potrebno je zajednički se založiti i tražiti socijalno prijateljstvo na svim razinama. Za nas kršćane to znači intenzivnije živjeti prema dvjema temeljnim Božjim zapovijedima: ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Tako se ljubav iz osobnoga života postupno prenosi i u javni život putem iskrenog i istinskoga dijaloga. Potrebna je ljubav prema vlastitom narodu, naglašava papa Franjo, jer oni koji preziru svoj narod „poriču da ima mjesta za sve“ (br. 99). Jedino ljubav koja se širi iz vlastitoga naroda i društva ima mogućnost graditi uvjete za univerzalnu otvorenost, te skladni i mirni život čitave ljudske obitelji. Taj zadatak je ozbiljan i zahtjevan, no želimo li sačuvati život, sebe i svijet u socijalnoj enciklici pape Franje pronaći ćemo jasan i konkretan smjer. Čitajmo Fratelli tutti i živimo Božji plan sa svijetom i čovjekom!

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.