Županijski stručni skup vjeroučitelja Riječke i Krčke biskupije Predstavljanje knjige Socijalni nauk Crkve u školi i u župi

prof. dr. sc. Valentina s. Blaženka Mandarić

Rijeka, 24. svibnja 2025.


Sve vas srdačno pozdravljam, a na osobit način pozdravljam predstojnicu Katehetskog ureda dr. sc. Kseniju Rukavina Kovačević, prof. dr. sc. Stjepana Balobana, jednog od autora ove izuzetno zanimljive i lijepe knjige.

Moja zadaća je kratko se osvrnuti na treće poglavlje naslovljeno Živjeti socijalni nauk Crkve. Kako bih istaknula važnost sadržaja ovog poglavlja, uzela sam si slobodu preimenovati poglavlje i nasloviti ga Živjeti socijalni nauk Crkve znači živjeti evanđelje i nasljedovati Isusa Krista u svakodnevnom životu, kako na osobnoj tako na globalnoj razini.

Treće poglavlje obrađuje četiri važne teme: 1) Briga za zajednički dom; 2) Mir; 3) Vjernik u politici i 4) Mjesta u kojima se oživotvoruje socijalni nauk Crkve. Teme su jednako važne i aktualne, osobito u naše vrijeme. Kratko ću se osvrnuti na svaku od njih.

Brigu za stvoreni svijet Bog je povjerio čovjeku kojeg je stvorio na svoju sliku. Sklad o kojem čitamo u Svetom pismu čovjek je grijehom narušio i do danas ta ravnoteža nije vraćena na edenske postavke. Knjiga nudi brojne poticajne tekstove koji ističu važnost odgovornosti, odgoja, ekološke duhovnosti, o kojoj osobito govori Laudato si’.

Mir. Koliko je nasušno potreban mir, mislim da ne treba posebno uvjeravati, jer posljedice nemira, ratova i sukoba svakodnevno gledamo. Na osobit način ih žive oni koji su u žarištima rata. Patnje, razaranja, strah, siromaštvo, glad, beznađe i očaj njihovo su svakodnevno iskustvo. Mir, kao i rat, začinju se u ljudskom srcu. Upravo zato vjeronauk ne smije propustiti priliku odgoja za mir, poticanja učenika da se zalažu za mir; ulaganje napora u izgradnju i oblikovanje srca koje prašta, gradi i pomiruje.

Ovih dana, htjeli ili ne htjeli, politika nas na ovaj ili onaj način dotiče. Gledajući iz lokalne, nacionalne i globalne perspektive, vidimo koliko je važno i dragocjeno odgojiti i obrazovati dobre političare – ljude koji su spremni služiti drugima, zalagati se za opće dobro, zauzeti se za prave vrjednote. U tu svrhu knjiga donosi deset zapovijedi političkog življenja i djelovanja.

Od najranije dobi, djecu treba odgajati u vjeri i usađivati temeljne vrjednote i sadržaje socijalnog nauka. Zajednica je važno mjesto vježbanja i oživotvorenja socijalnog nauka. U tom vidu osobitu zadaću ima obitelj, župna zajednica i škola. Škola, na osobit način vjeronauk, treba postati mjesto življenja, promicanja i odgoja za temeljne kršćanske vrjednote. U ostvarivanju te zadaće dragocjena je uloga vjeroučitelja.

Knjiga Socijalni nauk Crkve u školi i u župi, koju predstavljamo, jest lijepa, privlačna, grafički i estetski dotjerana, didaktički uzorna. Zašto to ističem? Kada knjigu prvi put vidim i uzmem ju u ruke, važan mi je prvi dojam. Ova knjiga ostavlja dobar dojam – takav da je moraš uzeti, listati – jednostavno privlači.

Sada ću kratko navesti doprinose knjige vjeronauku, vjeroučiteljima, katehetama, vjeroučenicima i školskim djelatnicima, jer njima je knjiga prvotno namijenjena.

1. Oni koji su uključeni u religijski odgoj, katehezu, vjeronauk i evangelizaciju, dobro znaju da su u odgoju vjere dvije ključne etape: 1) primanje/usvajanje i poznavanje sadržaja vjere – fides quae creditur; 2) poosobljenje sadržaja ili čin vjere – fides qua creditur. Između jedne i druge etape, u glavi i srcu učenika (osobito srednjoškolaca) vrti se pitanje smisla i „korisnosti“ vjere. Ključno pitanje na koje traže odgovor jest: Zašto je važno i dobro biti vjernik u današnjem društvu i svijetu? Ova knjiga nudi argumente za opravdanost, svrhovitost, aktualnost i djelotvornost vjere u osobnom životu, u društvu i u svijetu. Zato u knjizi prepoznajem izvrsnoga saveznika u aktualizaciji vjere u osobnom životu i konkretnom društvu.

2. Socio-religijska istraživanja potvrđuju da u Europi raste broj mladih koji se nazivaju nones (bez religije), koje povezuju s fenomenom addio obiteljskoj, školskoj i župnoj vjeri ili religiji. Među njima je značajan broj onih koji su prošli religijsku socijalizaciju u djetinjstvu i adolescenciji (pohađali vjeronauk i župnu katehezu, dolazili na misu u župu, bili uključeni u druge aktivnosti, primili sve sakramente).Njihova vjera u vrijeme kršćanske inicijacije nije evolvirala od djetinje do odrasle i zrele vjere. Knjiga koju predstavljamo daje odgovor na pitanje kakva treba biti zrela vjera i kakav treba biti odrastao vjernik u današnjem društvu.

3. Knjiga je ogledan primjer ostvarenosti temeljnog načela u prenošenju sadržaja vjere:

  • „Vjernost Bogu i vjernost čovjeku.“ Sadržaj socijalnog nauka utemeljenog na vjeri  ̶ plod je prepoznavanja znakova vremena, osobito društvenoga konteksta u kojem danas čovjek živi.
  • Sadržaj knjige potvrđuje da vjera ima odgovore na brojne izazove s kojima se susreće suvremen svijet: ekologija, bioetika, umjetna inteligencija, ugroza mira, ugroza socijalne pravednosti, siromaštva, mira, migracije.
  • Zadovoljava temeljne pedagoške i teološke kriterije: u središtu su čovjek i njegova životna pitanja; ali i svijet sa svojim problemima, koji nisu jednostavni ni beznačajni.
  • Pokazuje u kojoj mjeri vjera prožima ljudsku svakodnevicu i životnu stvarnost.
  • Nudi bogat izvor sadržaja koji se osobito mogu koristiti u ostvarivanju korelacije između školskog vjeronauka i župne kateheze.
  • Osobitu vrijednost ove knjige vidim u njezinoj otvorenosti za interdisciplinarnost vjeronauka s drugim školskim predmetima.
  • Knjiga može pridonijeti u odgoju i promicanju socijalnog i političkog angažmana mladih naraštaja; senzibiliziranju za socijalnu osjetljivost, uključivanje u rješavanju konkretnih društvenih problema (interkulturalnost, dijalog, ekumenizam, uključivost, kultura prihvaćanja drugoga i drukčijega…).
  • Nudi informativnu i formativnu dimenziju: obrazuje, odgaja, informira, vrijednosno usmjerava, izgrađuje stavove, širi kulturna, moralna i religijska obzorja, oblikuje ponašanja i izgrađuje identitet. Osobno smatram da svakom vjeroučitelju, kateheti, župniku, animatoru može i treba biti vrijedan priručnik.

Čestitam autorima i priređivačima knjige. Na osobit način želim zahvaliti prof. dr. sc. Stjepanu Balobanu koji se najviše založio i uložio kako bi ova knjiga došla u ruke svakom vjeroučitelju i vjeroučiteljici. Knjigu Socijalni nauk Crkve u školi i u župi vidim kao sažet kompendij socijalnog nauka Crkve, koji je profesor Stjepan Baloban desetljećima, s tolikim entuzijazmom, zauzetošću i ljubavlju, prenosio na naraštaje studenata, od kojih su neki ovdje prisutni. Stoga sve vas pozivam da jednim velikim i iskrenim pljeskom zahvalimo i odamo priznanje profesoru Balobanu zato što je desetljećima promicao socijalni nauk Crkve, sa željom da i dalje vodi projekte, piše knjige, drži predavanja i motivira mlade naraštaje da postanu promicatelji socijalnoga nauka Crkve, a time i graditelji boljega i pravednijega društva.

Profesore Balobane, još uvijek ste mladi! Možete vi to!