Katehetska zimska škola

Predstavljanje knjige Socijalni nauk Crkve u školi i u župi

izv. prof. dr. sc. Silvija Migles

Zagreb, 27. veljače 2025.

Uvod

Autorski rad na oblikovanju knjige vodila su tri introspektivna pitanja važna i u ovom trenutku: Živim li prema socijalnom učenju Katoličke Crkve? Na temelju čega mogu tvrditi da taj nauk poznajem? Koliko se dobro poznaje socijalni nauk Crkve u našim vjerničkim sredinama?

Vjeroučitelji kao naslovnici knjige

Vjeroučitelji su na poseban način naslovnici knjige Socijalni nauk Crkve u školi i u župi. Oni svoje poslanje žive u školskom ambijentu i u javnom prostoru, a uz to su i članovi župnih i drugih vjerničkih zajednica. To ne znači da su vjeroučitelji krajnji čitatelji do kojih ova knjiga želi doći. Putem vjeroučitelja ova knjiga može doći u učionice, u zbornice, među vjernike koje vjeroučitelji okupljaju ili s njima dolaze u kontakt, među članove vjerničkih udruga, kao i u razna područja života u Crkvi i u hrvatskom društvu.

Jedna od recenzentica knjige dr. sc. Gordana Barudžija istaknula je: „Vjerojatno nikada u Hrvatskoj nismo imali tako intenzivno bavljenje socijalnim naukom Crkve od tako puno naših vjernika“ – kao što je to bilo u školskoj godini 2023./2024. kada je sadržaj ove knjige u svom prvotnom obliku služio kao građa za Natjecanje iz vjeronauka / vjeronaučne olimpijade – „jer uz učenike, sadržajem su se intenzivno bavili i njihovi vjeroučitelji koji su ih pripremali za natjecanje, a u školama, koje poput živih organizama funkcioniraju tijekom školske godine, glas o socijalnom nauku Crkve dospio je i do ostalih sudionika odgojno-obrazovnog procesa i do roditelja“.

Nakon takvih pozitivnih spoznaja, glavna motivacija za daljnji rad na ovoj knjizi bila je upravo ova: doći do što više vjernika i ljudi dobre volje, upoznati ih sa socijalnim naukom Katoličke Crkve kako bi ga mogli zavoljeti i u njemu postupno otkrivati sadržaj i poticaje za svoj život i svoje djelovanje u crkvenom i društvenom životu. Imajući to u vidu, knjiga Socijalni nauk Crkve u školi i u župi želi biti svojevrstan i koristan instrument u vjeroučiteljskim i nadasve vjerničkim rukama, putem kojih će pronaći put i do drugih dobronamjernih ljudi, konačno, do svakoga čovjeka dobre volje u Hrvatskoj.

Zadatak nije bio jednostavan. Tražio je suradnju petero autora s različitim pristupima, vizijama i načinom rada; zahtijevao je borbu s nedostatkom vremena, stavljanje u okvire realnoga i onoga što je moguće ostvariti. Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve profesor Stjepan Baloban uspješno je koordinirao sve te zahtjeve i pridonosio dijaloškom i suradničkom ozračju bez kojeg ova knjiga ne bi mogla nastati. Uostalom, jedna od temeljnih okosnica socijalnog nauka Crkve jest logika dara i besplatnosti (usp. Caritas in veritate, 34) koja nas uči da zajedno, dijeleći svoje darove i vještine, stručnosti i znanja, ostvarujemo zajedničke projekte usmjerene prema ostvarenju većega dobra, općega dobra. Stoga smo i mi kao autori, radeći na ovoj knjizi, mogli trajno osvješćivati tu praktičnu dimenziju socijalnog nauka Crkve. Drugim riječima, kako možemo – ja, ti, svi mi koji smo Crkva – primjenjivati socijalni govor Crkve i graditi zajednicu? Kako ideale i ideje, želje i vrednote pretočiti u konkretna djela?

Sadržaj knjige i njezino grafičko uređenje

Glavni cilj autorskog rada na sadržaju, kao i u Glasu Koncila gospođe Blaženke Matić na grafičkom uređenju ove knjige, bio je socijalni nauk Katoličke Crkve učiniti dostupnim i razumljivim današnjem čovjeku.

Naime, u svojemu radu nerijetko se susrećem s dvama pojednostavljenim i međusobno oprečnim mišljenjima: prvim, da je socijalni nauk Crkve nešto teško i apstraktno, stoga se njime trebaju baviti teolozi – socijalni etičari, i drugim, da je tu sve već zapravo poznato i na djelu, ako kao vjernici živimo prema Isusovoj zapovijedi ljubavi, a kao ljudi dobre volje živimo čestito i pošteno. Međutim, ako pitamo o samom sadržaju: Što se to sadržajno ubraja u socijalni nauk Crkve? – jer nije dovoljno reći da je nešto teško ili da je sve rečeno u Isusovoj zapovijedi ljubavi – tada odgovor ostaje nekako lebdjeti u zraku. Ova mišljenja i dostupne analize ukazuju na nedostatnu prisutnost sadržaja socijalnoga nauka Crkve. Stoga smo se u oblikovanju knjige vodili sljedećim: približiti sadržaj socijalnog nauka Crkve.

Knjižni tekst i način na koji je knjiga oblikovana – komunikacija uz pomoć fotografija, slikovnih i grafičkih sadržaja, izdvojenih poruka i pojmovnika na kraju knjige – pokazuje da socijalni nauk Crkve ima jasan sadržaj. Taj sadržaj je inspirativan, u sebi duboko pozitivan i konstruktivan, u konačnici afirmativan. Knjiga jasno pokazuje da je socijalni nauk Crkve izraz socijalne dimenzije kršćanske vjere, ukazuje na njegovu prožetost crkvenom tradicijom i dubokim iskustvom crkvenosti bez koje nije moguće razvijati katolički identitet. Knjiga također pokazuje da je taj sadržaj instrument za oblikovanje kako načina na koji razmišljamo tako i govora kojim ulazimo i oblikujemo odnose u našim zajednicama i skupinama, javnom životu i društvu, s ciljem da damo konkretan doprinos. To je sadržaj koji ima snagu pokretati i postavljati pitanja za koja duboko u srcu znamo da su temeljna i bitna, ali ih ne uspijevamo uvijek izreći. Katkad možda i zbog toga što osjećamo da nemamo dovoljno vremena niti potrebnoga prostora.

No, važna je budnost, jer ne bi se smjelo događati to da netko drugi uzima taj sadržaj i govori, primjerice, o ljudskoj osobi koja je u središtu odgojno-obrazovnog procesa ili načelu supsidijarnosti kao nečemu što je svojstveno političkim sustavima, ne ukazujući pritom na katolički socijalni nauk – kao da su ti pojmovi i njihovi sadržaji proizašli iz sasvim drugih tradicija, teorija ili sustava. Katolička Crkva ima toliko toga reći i ponuditi svijetu putem svojega socijalnoga nauka. To napose potvrđuju socijalni dokumenti crkvenog učiteljstva. Međutim, pitanje je što je s daljnjim prenošenjem, spuštanjem na niže razine i njegovim oživotvorenjem. U kojoj mjeri pridonosimo da se ono katoličko i sama vjera afirmiraju u javnom životu ili iz njega istiskuju?  

Važnost socijalnog nauka Crkve

Socijalni nauk Crkve trajno se razvija. Ono što je trajno i nepromjenjivo – a to su biblijske inspiracije i vrednote, socijalna načela i smjernice – Crkva putem svojega nauka primjenjuje na konkretne okolnosti vremena, socijalna pitanja i probleme, „radosti i nade, žalosti i tjeskobe ljudi našeg vremena“ (Gaudium et spes, 1).

            Kao kršćani pozvani smo brinuti se i izgrađivati zajednički dom, biti istinski svjedoci zauzimanja i odgoja za mir među ljudima i narodima, brižni graditelji ljudskih i političkih zajednica. Drugim riječima, pozvani smo biti kvasac svijeta, ali ne onaj „farizejski kvasac“ pa da među sobom govorimo: „Kruha nemamo“ (Mk 8,14), nego onaj istinski evanđeoski kvasac, po kojemu ćemo kao „kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne“ (Lk 13,20) biti pravi promicatelji i protagonisti socijalne dimenzije kršćanske vjere i socijalnog nauka Crkve, koji se u potpunosti ostvaruje kada se konkretno živi izgradnjom odnosa i društva, ostvarujući cjelovit i solidaran humanizam otvoren božanskom i transcendentalnom.

Da bismo to mogli, ističe se i u knjizi, „potrebni su ljudi snažnoga i autentičnoga karaktera koji će vjerodostojno promicati život u društvu“ (23). Za to je potreban način, pristup, jezik, riječ koja na tragu poruke iz Poslanice Kološanima uvijek treba biti „ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba“ (Kol 4,5). Ta sol, taj začin koji nam pomaže znati svakomu odgovoriti kako treba jest upravo sadržaj koji Katolička Crkva oblikuje putem svojega socijalnoga nauka, a najbolja polazišna točka za njegovo usvajanje jest vlastitim životom i radom.

Završno

Želja autora u izradi ove knjige bila je osvijetliti bogatstvo katoličkog identiteta i zatim uz pomoć blaga socijalnog nauka Crkve osnažiti i prožeti ljudska i vjernička shvaćanja, stavove i ponašanja. To je ujedno glavna lekcija koju osobno usvajam baveći se socijalnim naukom Crkve i radom na ovoj knjizi, za koju želim da dođe do svih onih kojima je potrebna, a mnogo je takvih.