Predstavljanje knjige Socijalni nauk Crkve u školi i u župi
dr. sc. Igor Jakobfi
Osijek, 25. travnja 2025.
Godine 2023. Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije povjerena je, od Nacionalnog katehetskog ureda, izrada materijala za Vjeronaučnu olimpijadu za učenike osnovnih i srednjih škola (2023./2024.). Materijale je izrađivao peteročlani autorski tim predvođen pročelnikom Centra prof. dr. sc. Stjepanom Balobanom. Već u ranoj etapi rada, autori su prepoznali da materijali koje izrađuju imaju mnogo širi socijalno-evangelizacijski potencijal od jednogodišnjega vjeronaučnoga natjecanja. Tako se postupno počela razvijati ideja o potrebi njihovog uređenja, proširenja i tiskanja u obliku knjige.
Nakon završetka Vjeronaučne olimpijade, autorski tim započeo je s preobrazbom materijala za školsko natjecanje u knjigu koja je na kraju 2024. godine objavljena s naslovom Socijalni nauk Crkve u školi i u župi. Početna namjera od koje se započelo s izradom materijala ostala je ista – na cjelovit, sustavan i lako razumljiv način predstaviti bogatstvo socijalnog nauka Katoličke Crkve. U tom smislu, čitatelj će u ovoj knjizi pronaći odgovore na tri važna socijalno-evangelizacijska pitanja: Što je socijalni nauk Crkve? Koja su područja i putovi njegova razvijanja, promicanja i oživotvorenja u sadašnjem trenutku? Te kako se razvijao, promicao i oživotvorivao u Hrvatskoj?
Što je socijalni nauk Crkve? Autori odgovore na ovo pitanje neposredno donose u prvom i drugom poglavlju, a posredno i kroz cijelu knjigu. Prvo poglavlje progovara o bitnim obilježjima socijalnog nauka poput njegova evangelizacijskoga značaja, gnoseoloških temelja, uloge u izgradnji civilizacije ljubavi, metode te subjekata njegova razvoja, promicanja i oživotvorenja. U drugom poglavlju predstavljene su najvažnije socijalne poruke papa, počevši od Lava XIII. i prve socijalne enciklike Rerum novarum (1891.) pa sve do pape Franje i njegove druge i posljednje socijalne enciklike Fratelli tutti (2020.).
Koja su područja i putovi razvijanja, promicanja i oživotvorenja socijalnog nauka Crkve u sadašnjem trenutku? Odgovori na ovo pitanje nalaze se u trećem poglavlju naslovljenom Živjeti socijalni nauk Crkve. Premda ne isključuju i druge teme, autori ističu da su briga za zajednički dom, promicanje mira te govor o ulozi vjernika u politici tri tematska područja koja se danas čine posebno važnima u traganju za odgovorima na pitanje kako živjeti socijalni nauk. Također, svjesni da socijalni nauk mora biti vjerodostojan više djelatnim svjedočenjem nego svojom suvislošću i unutarnjom logikom te da kao takav zahtijeva da bude cjelovito prisutan u odgoju djece od najranije dobi, autori u ovom poglavlju posebno progovaraju o konkretnim putovima njegova oživotvorenja u obitelji, župi i školi.
Kako se socijalni nauk Crkve razvijao, promicao i oživotvorivao u Hrvatskoj? U posljednjem poglavlju Socijalni nauk Crkve u Hrvatskoj autori predstavljaju najznačajnije osobe, institucije i događaje koji su obilježili tri veoma dinamična i bogata razdoblja razvoja, promicanja i oživotvorenja socijalnog nauka u Hrvatskoj: od 1900. do 1945. – procvat katoličke socijalne misli; od 1945. do 1990. – razdoblje prisilnog mirovanja Crkve; te od 1990. do danas – u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj.
Pored predstavljenih neposrednih odgovora, jednaku, ako ne i veću, važnost imaju posredne poruke koje su autori ovom knjigom uputili svim katolicima i ljudima dobre volje. Relativno velik autorski tim (Silvija Migles, Igor Jakobfi, Dubravka Petrović Štefanac, Stjepan Baloban i Zvonimir Ancić) koji je napisao knjigu koja u odnosu na brojnost autora sadrži relativno skroman broj stranica (132), jest važan pokazatelj da se socijalni nauk Crkve može cjelovito razvijati, promicati i oživotvorivati jedino u duhu crkvenog zajedništva i putem iskrenog i dobronamjernog dijaloga koji ne isključuje nikoga. Postupnost u pisanju – proces preobrazbe od materijala za vjeronaučno natjecanje do knjige namijenjene široj crkvenoj i društvenoj javnosti jest važan pokazatelj da je u odnosu na primjenu socijalnog nauka Crkve važnije pokretati i ustrajno provoditi procese promjena, negoli očekivati brze rezultate te pohvalu i čast od drugih. Na kraju, kako naslov ove knjige tako isto i svaka njezina stranica odišu važnom porukom da socijalni nauk Crkve nije samo tek neka puka društvena ideologija ili zaokružen politički/ekonomski sustav rezerviran samo za nekolicinu stručnjaka, već je on teološko-socijalni govor Crkve o svakoj dimenziji ljudskog života pod socijalnim vidom, kako na crkvenoj tako isto i na društvenoj razini, koji se postupno razvija u trajnom dijalogu između nepromjenjive socijalne poruke evanđelja i trajno promjenjivih socijalnih prilika pa je kao takav upućen svim katolicima i ljudima dobre volje.