Dobrovoljnost počinje u obitelji – Slivija Migles

Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila profesorica na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Silvija Migles.


foto: UNSPLASH

Poslušajte emisiju

 
Krepostima velikodušnosti i darežljivosti, o kojima smo razmišljali u prošloj emisiji, na poseban način se pridružuje socijalna krepost dobrovoljnosti kao svojevrsna javna konkretizacija života velikodušnosti i darežljivosti koje čovjek kao osoba posjeduje u sebi. Riječ je o unutarnjem stavu s kojim se čovjek stavlja na raspolaganje zajednici, promičući kreativne odgovore na istaknute potrebe i s prvotnom pozornošću prema potrebitima. U hrvatskom jeziku imamo tri riječi koje, svaka na svoj način, ukazuju na socijalnu krepost dobrovoljnosti. To su sljedeće riječi: volontarijat, dragovoljnost i dobrovoljnost. To su oblici socijalnih djelovanja pojedinaca i skupina koji dolaze nakon što smo izvršili sve moralne i zakonske obveze, građanske i državne dužnosti. Riječ je o dobrovoljnom pomaganju ili dragovoljnom preuzimanju određenih obveza kojima se slobodno, svojim radom i svojim sposobnostima, bez materijalne naknade želi pridonijeti općem dobru zajednice, bilo da je riječ o obitelji, Crkvi ili društvu.
 

Socijalna krepost dobrovoljnosti njeguje međuljudske odnose i daje smisao životima ljudi kojima je stalo do moralnog integriteta.

 

Krepost dobrovoljnosti baca novo svjetlo na praksu dobrovoljnog rada, volontiranja i filantropije. Socijalna krepost dobrovoljnosti njeguje međuljudske odnose i daje smisao životima ljudi kojima je stalo do moralnog integriteta. U vremenu i u kulturi u kojoj vrijeme je novac, koja je preplavljena pesimističkom zabrinutošću za vlastiti život, krepost dobrovoljnosti jača osjećaj za socijalnu pravednost, razvija mentalitet odgovornosti i solidarnosti. Kreposna dobrovoljnost jača zdrav emocionalni i intelektualni razvoj, produbljuje razumijevanje i širi svjetonazor. Može se reći, dobrovoljnost je socijalna krepost ukoliko izgrađuje karakter i pridonosi cjelovitom razvoju ljudske osobe jer znamo da nije svako volontersko djelovanje istovremeno i kreposno djelovanje, znamo da postoje i lažni volonteri. Tijekom susreta s članovima talijanskog Crvenog križa kada je tumačio dragovoljnost na primjeru prispodobe o dobrom Samarijancu koji je ostavio novac za čovjeka u nevolji, papa Franjo je istaknuo da „kao što đavao ulazi kroz džep tako i krepost izlazi iz džepa“. Iako kod nas nije uobičajen govor o kreposti dobrovoljnosti važno je o njoj razmišljati i njegovati je u vlastitom životu jer u konačnici ona je uvjet svakog kreposnog djelovanja pod kojim se misli na slobodno i dragovoljno prianjanje uz dobro.

Uz obitelj, posebno kad je riječ o kršćanskim zajednicama, značajnu ulogu u promicanju dobrovoljnosti i osposobljavanja za dobrovoljnost ima i ustanova Caritasa.

 

Dobrovoljnost je tumačio i sveti papa Ivan Pavao II. u socijalnoj enciklici Centesimus annus – Stota godina. Papa je istaknuo da „dobrovoljnost počinje unutar obitelji, najprije međusobnim potpomaganjem bračnih drugova i, kasnije, brigom što je djeca preuzimaju jedna za druge“. Obitelj se na taj način „kvalificira kao zajednica rada i solidarnosti“, kao prva zajednica koja promiče „konkretno zalaganje u solidarnosti i ljubavi“ (CA 49). Preko obitelji dobrovoljnost se zatim širi u društvo. Uz obitelj, posebno kad je riječ o kršćanskim zajednicama, značajnu ulogu u promicanju dobrovoljnosti i osposobljavanja za dobrovoljnost ima i ustanova Caritasa. Dostatno je sada izdvojiti da je prvi Caritas u Hrvatskoj osnovan 1933. godine i to na poticaj blaženog Alojzija Stepinca, koji je zatim krajem 1938. godine osnovao i Akciju za pripomoć izbjeglicama i na mnoge druge načine poticao na pomoć ljudima u nevolji. Važna uloga Caritasa za današnje vrijeme napose je došla do izražaja u svim poduzetim aktivnostima u vezi dvaju potresa koji su pogodili Zagreb i Banovinu.

Dovoljna su mala djela solidarnosti i ljubavi, male navike služenja da bi se oni koji pomažu i oni kojima se pomaže osjećali bolje i snažnije.

 

Za kršćanstvo i za Crkvu dobrovoljnost nikad nije bila nepoznata. Štoviše, dobrovoljnost je u srcu socijalnog nauka Crkve koji upućuje na bezbrojne mogućnosti kako dobrovoljnost provesti u djelo. Dobrovoljnost je i sastavni dio odgovora na Božji poziv i plan za svakoga od nas, a krepost dobrovoljnosti čuva da taj odgovor bude u sebi slobodan i bez izvanjske prisile kako bi njezina djela vodila svekolikoj dobrobiti. Kako svako vrijeme stvara i neke nove potrebe tako su potrebni i novi odgovori, a novum našega vremena i procesa kojima svjedočimo upravo i jest u rastućoj potrebi za socijalnom krepošću dobrovoljnosti, za takvim oblicima kreposnog ponašanja kojima ćemo pomoći sebi i pomoći drugima, bilo volontiranjem, bilo pružanjem usluga, bilo djelima dobrote. U javnom prostoru puno se govori o stresu i anksioznosti kao posljedicama zahvaćenosti katastrofama i krizama. Znanstvene studije su pokazale da dobrovoljnost pomaže u smanjenju negativnih stanja izazvanih pandemijom Covida – 19. Dobrovoljnost je zapravo oblik Božjeg poziva da svoje talente i sposobnosti stavimo na raspolaganje zajednici u korist općega dobra. Dovoljna su mala djela solidarnosti i ljubavi, male navike služenja da bi se oni koji pomažu i oni kojima se pomaže osjećali bolje i snažnije.

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.
Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na tri studijska smjera KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnik je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).Članica je ekspertne skupine na projektu „Socijalni nauk Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi“ od 2018. godine (Papinsko sveučilište Angelicum, Rim). Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu.